Kroatistika › Katedre
20. 4. 2017.

Katedra za hrvatski standardni jezik

Članovi Katedre

Povijest i djelatnost Katedre

Hrvatski jezik poučavao se na Mudroslovnome fakultetu od osnutka zagrebačkoga Sveučilišta (1874) na Katedri za slavensku filologiju (1874) i na Katedri za hrvatski ili srpski jezik i književnost (1875), na kojima nastavu drže Čeh Leopold (Lavoslav) Geitler (1847–1885), koji je prvim profesorom slavistike postao umjesto imenovanoga Vatroslava Jagića (1838–1923), koji je bio prihvatio profesuru u Berlinu, Armin Pavić (1844–1914), prvi profesor na Katedri za hrvatski ili srpski jezik i književnost, Tomo Maretić (1854–1938, na Slavistici 1886. naslijedio Geitlera), Đuro Šurmin (1867–1937), Dragutin Boranić (1870–1955, na Fakultetu od 1906.). Iz tog razdoblja valja spomenuti i Josipa Florschütza (1864–1916), prvoga predstojnika Katedre za poredbenu indoeuropeistiku (1908), koji hrvatski nije predavao, ali je napisao hrvatsku gramatiku.

G. 1910. Katedra za hrvatski ili srpski jezik i književnost podijeljena je na književnu i jezičnu, književnu preuzima Šurmin, jezičnu Boranić. Između dvaju svjetskih ratova kolegije o hrvatskome drže i slavisti Stjepan Ivšić (1884–1962, na Slavistici 1914. naslijedio Maretića), Milan Rešetar (1860–1942). U vrijeme i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata na Katedri za hrvatski jezik predaju Mate Hraste (1897–1970), Josip Hamm (1905–1986), kratko Blaž Jurišić (1891–1974), također Boranić (1941. umirovljen, 1945–1947. ponovo na Fakultetu).

Današnja Katedra za hrvatski standardni jezik osnovana je na poticaj profesora književnosti Antuna Barca i iz potrebe da se uz dijalektologiju i povijesnu gramatiku sa staroslavenskim posebno predaje i uči suvremeni hrvatski književni jezik. Reformom studija Sveučilišta u Zagrebu (1948/1949) uvedena je na Filozofskome fakultetu novina da svi studenti moraju slušati i polagati ispit iz hrvatskoga književnog jezika. Nastava se po novome nastavnom planu izvodi od početka ak. god. 1949/1950, ali je Vijeće Filozofskoga fakulteta tek na sjednici 5. prosinca 1949. prihvatilo prijedlog profesora Stjepana Ivšića i Mate Hraste »da se vođenje nastave, predavanja i vježbi iz suvremenoga hrvatskog jezika« povjeri Ljudevitu Jonkeu (1907–1979, od 1942. Ivšićev asistent na Slavistici). Gotovo istodobno raspisan je natječaj za docenta »za područje suvremenog hrvatskog jezika«, na kojemu je izabran Jonke, što je nadležni Komitet potvrdio svibnja 1950. Time se problematika suvremenoga književnog jezika institucionalno osamostalila iz cjeline jezikoslovne kroatistike, a Jonke postao prvim voditeljem Katedre za hrvatski književni jezik.

Opseg nastave bio je velik pa je već ak. god. 1950/1951. nastava podijeljena, posebno za kroatiste, posebno za ostale studente Filozofskoga fakulteta. Nastavu hrvatskoga kao općega predmeta, koja se drži i danas, 1951. preuzima predavač Marin Somborac (1899–1973).

U početku predavanjima i seminarima bili su obuhvaćeni glavni dijelovi tradicionalne gramatike hrvatskoga književnog jezika – glasovi, oblici, sintaksa. Ubrzo Katedra dobiva prve asistente – Stjepana Babića (1955), Krunoslava Pranjića (1956), Josipa Silića (1961) – pa se zahvaljujući njihovoj stručnoj zainteresiranosti 1960-ih u nastavu uvode tvorba riječi, stilistika, uvod u lingvistiku, odnosno osnove teorije jezika. Nastavu hrvatskoga kao općega predmeta preuzima Zlatko Vince (1969).

G. 1966. Odsjeku za kroatistiku pridijeljen je, a Katedri stručno pridružen Tečaj hrvatskoga jezika za strance, poslije Pripremna godina studija, danas Croaticum – Centar za hrvatski kao drugi i strani jezik, što ga je 1962. pri Zavodu za fonetiku bio osnovao Petar Guberina. Prve lektorice bile su Marijana Cesarec i Božena Kepeski.

G. 1973. Ljudevit Jonke nedobrovoljno je umirovljen, a dužnost predstojnika Katedre preuzeo je Krunoslav Pranjić. Nakon osamostaljenja Katedre za stilistiku, koju je Pranjić utemeljio, 1975. na toj ga je dužnosti zamijenio Vladimir Anić. Osim Anića (1974) na Katedru 1970-ih dolaze Marko Samardžija (1973), Nives Opačić (1974), Ivo Pranjković (1974), Mirna Velčić (1979), najzad Edita Hercigonja (1980). U katedarsku su nastavu uključene hrvatska leksikologija i leksikografija, teorija standardnoga jezika i povijest hrvatskoga standardnog jezika.

U 1990-ima na Katedru su primljeni Zrinka Jelaska (1990), Nebojša Koharović (1990), Snježana Kordić (1991), Krešimir Mićanović (1995), Marko Alerić (1996), u 2000-ima Lidija Cvikić (2001), Ivan Marković (2003), Helena Delaš (2003), Bernardina Petrović (2004), Tatjana Pišković (2004), Iva Nazalević (2009). Nastava je u tom razdoblju obogaćena i osuvremenjena, posebice nakon prelaska na bolonjski sustav studiranja ak. god. 2005/2006. Članovi Katedre drže obavezne i izborne kolegije jezičnih vježbi, fonologije, akcentologije, morfonologije, morfologije, sintakse, derivatologije, leksikologije, semantike, tekstne lingvistike, sociolingvistike, teorije jezika, teorije standardnoga jezika, usvajanja jezika, povijesti hrvatskoga standardnog jezika, prevođenja na hrvatski.

Od 1992. predstojnikom Katedre bio je Marko Samardžija, od 2006. Ivo Pranjković, od 2012. predstojnik je Krešimir Mićanović.

Ime Katedre nekoliko se puta mijenjalo: Katedra za hrvatski književni jezik (1949, spočetka se u fakultetskim dokumentima različito naziva), Katedra za hrvatskosrpski književni jezik (1954, poslije novosadskoga sastanka), Katedra za suvremeni hrvatski književni jezik (1970), napokon Katedra za hrvatski standardni jezik (1994).

* Vrela: Marko Samardžija, Odsjek za hrvatski jezik i književnost, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Monografija, ur. Stjepan Damjanović, Zagreb, 1998, 121–135; Marko Samardžija, 50 godina Katedre za hrvatski standardni jezik, Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika, drugo, prošireno izdanje, Zagreb, 2004, 221–225; Mate Križman, Od Lavoslava Geitlera do Radoslava Katičića. Komentirana kronotaksa indoevropeističke nastave na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Suvremena lingvistika, Zagreb, 29–30 (1990), 61–73.

Bivši članovi Katedre