Novosti › Vijesti i zbivanja

Šestoga listopada u Parizu u 90. godini života umro je Stanko Lasić, ugledni povjesničar književnosti, teoretičar i pisac. Rođenjem vezan za Karlovac, Lasić se obrazovao i svoj profesionalni i intelektualni curriculum vitae ostvario u Zagrebu, Parizu i Amsterdamu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1953. jugoslavstiku i filozofiju. Doktorirao je 1965. disertacijom o Milutinu Cihlaru Nehajevu. Od 1955. do 1976. bio je profesor na Katedri za noviju hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nakon čega odlazi u Pariz gdje je radio kao lektor i profesor slavistike na Sorbonni do 1978. Od 1978. do odlaska u mirovinu 1995. bio je profesor na Sveučilištu u Amsterdamu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu između godina 1968. i 1972. bio je ravnatelj Instituta za znanost o književnosti, uređivao je časopise Croatica (1970–1977) i Književna smotra (1971–1975). Od 1990. do 1992. bio je predsjednik Hrvatskog vijeća Europskoga pokreta.

Stanko Lasić svoj je najznačajniji doprinos nedvojbeno ostavio u proučavanju djela Miroslava Krleže. Njegova prva knjiga Sukob na književnoj ljevici 1928–1952 (1970) u kojoj se bavio međuratnim sukobom Miroslava Krleže s Komunističkom partijom Jugoslavije odaje autora dubinske analitičnosti u kojoj etika i estetika, političko i umjetničko djelovanje čine međusobno povezane sfere javnog rada pisca i intelektualca. Na tom tragu proučavanja s osloncem na strukturalističku teoriju pripovijedanja pristupio je Krležinu romanu Zastave u zasebnome djelu Struktura Krležinih ''Zastava'' (1974). Godine 1982. objavljuje knjigu Krleža. Kronologija života i rada u kojoj poseban fokus stavlja na odnose etičkog i estetičkog kod Krleže koji ostaje njegova trajna intelektualna opsesija. Kapitalno djelo u proučavanju Miroslava Krleže kroz koje Lasić posredno ispisuje i stranice vlastite intelektualne biografije jest Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži u šest svezaka (1989 i 1993) u kojem minuciozno istražuje povijest kritičke recepcije Krležinih tekstova. U svome pristupu Lasić ne ostaje samo zaokupljen Krležinim tekstovima, već ujedno daje i detaljan prikaz kulturnih i političkih prilika vremena koje obuhvaća, književnog života i javnog djelovanja intelektualaca što ovo višesveščano djelo čini jednom od najznačajnijih ostvarenja intelektualne i kulturne povijesti u Hrvatskoj.

Teorijska i filozofska fundiranost njegova pristupa ostaje inovativno upisana u njegov opus kroz uzore kao što su J. P. Sartre, R. Girard, E. Levinas i dr., a zasebnim teorijskim problemima bavio se u knjigama Problemi narativne strukture (1977) te Hermeneutika individualnosti i ontološki strukturalizam (1994).

Lasić je ostavio i značajan trag u proučavanju popularne književnosti. Njegova monografija Književni počeci Marije Jurić Zagorke (1873–1910) (1986), prvi je pokušaj revalorizacije književnog i javnog djelovanja Zagorke kao književnice, prve hrvatske feministice i novinarke s iscrpnim prikazom Zagorkina radnog elana i javnog djelovanja u ranoj fazi njezina stvaralaštva. Ranije je napisao i monografiju koja se bavi strukturalističkim čitanjem kriminalističkog romana Poetika kriminalističkog romana (1973) u kojoj je po uzoru na tadašnje tendencije u naratologiji (U. Eco, R. Barthes i dr.) usmjerio analitičku pozornost ka jednom marginaliziranom žanru.

Početkom dvijetisućitih objavio je tekstove memoarskog karaktera: Autobiografski zapisi (Zagreb, 2000), Iz moje lektire (Zagreb, 2001) te Članci, razgovori i pisma (Zagreb, 2004) u kojima na prikazivački originalan način pristupa vlastitoj biografiji, dajući dubinsku, teorijski fundiranu i bespoštednu analizu vlastita javnog i intelektualnog djelovanja te vlastita etičkog habitusa, upravo onako kako je u svojim znanstvenim tekstovima pristupao autorima kojima se bavio.

Lasićevi znanstveni interesi, brojne publikacije koje je objavio, nezaobilazni su u kroatističkim i slavističkim proučavanjima i teoriji književnosti te nam ostaju kao naslijeđe vrhunske znanstvene analitike i kao trag jedne osebujne intelektualne biografije.

DJELA: Sukob na književnoj ljevici 1928–1952, Zagreb 1970; Poetika kriminalističkog romana, Zagreb 1973; Struktura Krležinih ''Zastava'', Zagreb 1974; Problemi narativne strukture, Zagreb 1977; Krleža. Kronologija života i rada, Zagreb 1982; Izabrana djela, PSHK, knj. 161, Zagreb 1984; Književni počeci Marije Jurić Zagorke (1873–1910), Zagreb 1986; Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914–1924), Zagreb 1987; Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I–VI, Zagreb 1989-93; Tri eseja o Evropi, Zagreb 1992; Hermeneutika individualnosti i ontološki strukturalizam, Zagreb 1994; Autobiografski zapisi, Zagreb 2000; Iz moje lektire, Zagreb 2001; Članci, razgovori i pisma, Zagreb 2004.

Maša Kolanović

U organizaciji Croaticuma - Centra za hrvatski kao drugi i strani jezik – prof. dr. sc. Ljiljana Šarić održat će 17. listopada u 10 h predavanje Aspekti istraživanja neuljudnosti, a 18. listopada održat će se prvi Croaticumov okrugli stol. Detaljne informacije niže.

Predavanje prof. dr. sc. Ljiljane Šarić

Prvi COS

Novi broj časopisa studenata kroatistike »Jat« bit će predstavljen 5. listopada 2017. u 19 sati u kafiću Botaničar (Marulićev trg 6).

Pozivnica

Na mrežnim stranicama Fakulteta 20. rujna objavljena je obavijest: "O. d. dekana, izv. prof. dr. sc. Željko Holjevac odobrio je raspisivanje dekanskih ispitnih rokova od 25.–29. rujna 2017. Mogućnost izlaska na dekanske ispitne rokove vrijedi i za predbolonjske studente." Prema važećem Statutu Filozofskog fakulteta jesenski ispitni rok traje "dva tjedna i završava najkasnije 30. rujna" (čl. 71, st. 2, al. 3). To nije u skladu s važećim Pravilnikom o studiranju koji predviđa najmanje četiri tjedna za svaki ispitni rok te daje pravo dekanu i Fakultetskom vijeću da odrede izvanredne ispitne rokove (čl. 44, st. 2 i 3). Jesenski ispitni rok u ovoj akademskoj godini započeo je 28. kolovoza i završio 22. rujna, trajao je dakle četiri tjedna, a o. d. dekana odobrio je raspisivanje novih ispitnih termina već u sljedećem tjednu. Pretpostavljam kako bi to u praksi u velikom broju slučajeva moglo dovesti do raspisivanja četvrtog termina za pojedini ispit u samo mjesec dana. Logično je primijetiti: ako je četiri bolje nego tri, onda je i pet bolje nego četiri i tako dalje.

S obzirom na to da kao pročelnik Odsjeka za kroatistiku odgovaram za dignitet studija i kvalitetu njegove izvedbe te skrbim o racionalnom korištenju ljudskih resursa, u jučer poslanom pismu članovima Odsjeka napisao sam i sljedeće:

"– Sve katedre Odsjeka koje su u jesenskom ispitnom roku dale tri ispitna termina, nisu dužne održati 'dekanski ispitni rok'.

– Svim katedrama koje su u jesenskom ispitnom roku dale dva ispitna termina, preporučujem da održe dekanski ispitni rok."

Naravno, preuzeo sam i odgovornost za pojedinačna neraspisivanja dekanskog roka na našem Odsjeku.

Naposljetku, dekanski rok (ili naknadni ispitni termin) ima, prema mišljenju mnogih kolega s kojima se u potpunosti slažem, smisla samo u posebnim slučajevima: kad studentu nedostaje jedan i samo jedan položeni predmet za upis diplomskog studija.

Prof. dr. sc. Davor Dukić, pročelnik Odsjeka za kroatistiku

Joža Skok (14. veljače 1931), jedan od najzaslužnijih hrvatskih književnih povjesničara, esejist, antologičar i kritičar, cijenjeni profesor, preminuo je 8. rujna 2017, u 86. godini života.

Rođen je 14. veljače 1931. godine u Petrijancu kraj Varaždina, gdje je polazio pučku školu, a poslije nje Dječačko sjemenište u Zagrebu te varaždinsku Klasičnu gimnaziju. Studij jugoslavistike i rusistike završio je godine 1956. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, na kojemu je i doktorirao disertacijom Hrvatsko kajkavsko pjesništvo zavičajnih idioma. Sklonost nastavničkome pozivu osjetio je još za školovanja u sjemeništu, a ona je presudno odredila i osnovni tijek čitave njegove kasnije karijere, koju je otpočeo kao osnovnoškolski i srednjoškolski profesor hrvatskoga jezika u Ivancu i Čakovcu (1955-61), a nastavio kao profesor na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu (1966-77) i Zagrebu (1973-77) te kao profesor na Katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta (1977-97), gdje je osim kolegija iz nacionalne, držao i kolegije iz dječje i svjetske književnosti. Njegovim marom i zalaganjem, poglavito na polju proučavanja hrvatskih dijalektalnih književnosti, posebice kajkavske, kao i dječje književnosti, zagrebačka je kroatistika znatno proširila i na novu razinu podigla svoj program.

Oplemenjujući svojim etičkim i svjetonazorskim principima vlastitu profesiju, ali i vlastitim profesionalnim habitusom i angažmanom svoju širu okolinu, od lokalne do nacionalne, J. Skok se isticao vrijednim, poštenim i predanim radom u brojnim kulturnim institucijama. Sudjelovao je u priređivanju lista Međimurje, bio je glavni urednik dječjega lista Radost te časopisa Umjetnost i dijete kao i jedan od urednika časopisa Kaj.

Potvrđujući svoju stručnost i na književnopovijesnome i na metodičkome planu, podjednako u teoriji kao i u praksi, J. Skok je sastavio veći broj metodičkih priručnika i tekstova te je sudjelovao u priređivanju brojnih osnovnoškolskih i srednjoškolskih čitanki i antologija. Kao književni povjesničar hrvatsku je kulturu obogatio značajnim antologijama iz starije i novije hrvatske književnosti kao i kritičkim izdanjima djela važnih hrvatskih autora, poput I. B. Mažuranić, J. Truhelke, F. Galovića, M. Krleže, G. Krkleca, V. Majera, D. Tadijanovića, S. Jakševca, N. Iveljić i dr. Uz bogat i vrijedan opus znanstvenih i stručnih radova, studija, rasprava i eseja, Skok je iza sebe ostavio niz knjiga koje pripadaju među vrhunska ostvarenja hrvatske književne znanosti: Kajkavski kontekst hrvatske književnosti XIX. i XX. stoljeća (1985); Moderno hrvatsko kajkavsko pjesništvo (1985); Ignis verbi kajkavicae (2007); Književnopovijesni ogledi i pogledi (2007); Garestinski panopticum (2007); Književno djelo Ivane Brlić Mažuranić (2007); Izvori i izbori iz hrvatske dječje književnosti (2007). Njegova čitanja hrvatske književnosti odlikuju se širokim obzorima i minucioznim uvidima, besprijekornom znanstvenom disciplinom i utemeljenošću, a istovremeno i velikim i autentičnim subjektivnim senzibilitetom, uz pomoć kojega je dolazio do spoznaja i sudova univerzalne vrijednosti. Posebice je zaslužan za integriranje kajkavske i dječje književnosti u nacionalni književni kanon.

Iako nenametljiv, samozatajan i skroman kao malo tko, profesor Skok je stekao veliki ugled u hrvatskoj kulturnoj javnosti te je za svoj rad primio niz nagrada i priznanja. Njegov život bio je dovoljno dug da se na njemu reflektiraju i traga ostave brojne promjene koje su obilježile hrvatsku povijest kojoj je svjedočio, ili - bolje rečeno - njegov su život i djelovanje bili dovoljno svjesni i savjesni da te promjene registriraju i da u toj, našoj povijesti ostave i svoj trag. Svima koji su ga poznavali i cijenili, taj trag je dragocjeni uzor i smjerokaz, no profesorov je odlazak prebrz i prenagao. Hvala mu za sve čime nas je kao znanstvenik, stručnjak, profesor, kolega i prijatelj zadužio.

Svečani kolokvij u čast 70. rođendana profesora Ive Pranjkovića održat će 29. rujna 2017. u dvorani I s početkom u 10 h.

Program kolokvija (PDF)

Pročelnik Odsjeka za kroatistiku prof. dr. sc. Davor Dukić podnio je 31. svibnja 2017. dvije predstavke, jednu ministru znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Pavi Barišiću, a drugu predsjedniku Nacionalnog vijeća za znanost prof. dr. sc. Ivi Družiću.

U prilogu je odgovor iz Ministarstva na pročelnikovu predstavku o imenovanju novih članova Odbora za lektorate te dvije nove predstavke pročelnika Odsjeka za kroatistiku podnesene 10. srpnja ministrici znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Blaženki Divjak.

Drugi međunarodni simpozij mladih anglista, kroatista i talijanista: Usudi se (p)reći (Split, 13-15. listopada 2017) - poziv na sudjelovanje (PDF).

Prof. dr. sc. Krešimir Nemec dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za književnost u 2016. za monografiju Gospodar priče - Poetika Ive Andrića.

Pročelnik Odsjeka za kroatistiku prof. dr. sc. Davor Dukić podnio je 31. svibnja dvije predstavke, jednu ministru znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Pavi Barišiću, a drugu predsjedniku Nacionalnog vijeća za znanost prof. dr. sc. Ivi Družiću: