Nastavu iz starije hrvatske književnosti na Sveučilištu u Zagrebu održavao je već na samim počecima studija slavistike, potkraj 70-ih godina 19. stoljeća, Armin Pavić, profesor jezične i književne kroatistike. U prvim dvama desetljećima 20. stoljeća kolegije iz starije hrvatske književnosti povremeno je držao Đuro Šurmin, a u 20-im godinama i Milan Rešetar. Od 1911, kad je postao docentom, pa do prerane smrti 1926. na katedri književne kroatistike predavao je Branko Vodnik (Drechsler), tada vodeći hrvatski književni povjesničar, autor prve moderne povijesti starije hrvatske književnosti (1913). Samostalna Katedra za stariju hrvatsku književnost osnovana je 1930, a njezin prvi predstojnik bio je Franjo Fancev. Nakon njegove smrti (1943) Katedru je kratko vrijeme vodio Mihovil Kombol, pisac glasovite Poviesti hrvatske književnosti prije preporoda (1945). Poslije Drugoga svjetskog rata na Katedri su djelovali i vodili je najistaknutiji povjesničari starije hrvatske književnosti: Milan Ratković, Rafo Bogišić, Josip Bratulić, Dunja Fališevac, Slobodan Prosperov Novak. Asistent na Katedri bio je od 1959. do tragične smrti 1971. pjesnik Josip Pupačić.
Na Katedri za stariju hrvatsku književnost izvodi se nastava iz hrvatske srednjovjekovne (11.–15. st.) i ranonovovjekovne književnosti (16.–18. st.). Na preddiplomskom studiju kroatistike Katedra sudjeluje u izvođenju nastave iz obaveznog predmeta Hrvatski jezik i književnost u srednjem vijeku te samostalno izvodi obavezne predmete Hrvatska književnost 15. i 16. stoljeća i Hrvatska književnost 17. i 18. stoljeća. Usto, članovi Katedre u svakom semestru nude studentima preddiplomskog i diplomskog studija kroatistike, ali i drugim studentima Filozofskoga fakulteta, brojne izborne kolegije iz hrvatske srednjovjekovne i ranonovovjekovne književnosti.
Članovi Katedre suradnici su na više znanstvenih projekata, od kojih valja izdvojiti projekt HRZZ-a "Predmoderna hrvatska književnost u europskoj kulturi: kontakti i transferi" voditeljice izv. prof. dr. sc. Dolores Grmača.