Kroatistika › Katedre
15. 4. 2015.

Katedra za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo

Članovi Katedre

Umirovljeni

  • Dr. sc. Eduard Hercigonja

Povijest Katedre

Povijest Katedre usko je povezana s osnivanjem Mudroslovnoga fakulteta 1874. godine, koji je u početku imao filozofičko‑historički i matematičko‑prirodoslovni odjel. Prvi je od tih dvaju odjela imao šest katedara, među kojima je bila i ona "za filologiju slavensku s osobitim obzirom na povijest jezika i literature hrvatske i srbske". Iako je njezin naziv upućivao na shvaćanje slavistike kao jedinstvene discipline, akademske se godine 1875./1876. iz Katedre za slavensku filologiju izdvaja Katedra za hrvatski i srbski jezik i književnost.

Prvi je profesor slavenske filologije trebao biti Vatroslav Jagić (1838.–1923.), no umjesto njega na to mjesto dolazi Čeh Leopold (Lavoslav) Geitler (1847.–1895.). Držao je predavanja iz staroslavenskoga jezika, ćiriličke i glagoljske paleografije, staroslavenske tekstologije, poredbene slavenske gramatike i poredbene indoeuropeistike. Prerano umrloga Geitlera zamjenjuje Tomislav Maretić (1854.–1938.). Uvodi teme iz slavenske povijesti, etnografije i mitologije, mnogo serbokroatističkih kolegija te podučavanje ruskoga segmenta slavenske filologije. Godine 1909. profesorom slavenske filologije postaje Dragutin Boranić (1870.–1955.). Iako staroslavenski jezik ostaje u središtu zanimanja, usmjerava se više na (serbo)kroatističke teme. Godine 1915. profesorom postaje Stjepan Ivšić (1884.–1962.). Njegova je temeljna preokupacija poredbena slavenska gramatika. Staroslavenski jezik i poredbenu slavensku gramatiku povremeno su predavali i Milan Rešetar i Đuro Škarić.

Naznake novoga položaja staroslavenskoga u sveučilišnoj nastavi na zagrebačkome Filozofskom fakultetu počinju se nazirati od početka četrdesetih godina 20. stoljeća, kada Josip Hamm (1905.–1986.) počinje honorarno voditi proseminar, a od 1944. i predavanja iz staroslavenskoga jezika. Poslije 1945. položaj se staroslavenskoga promijenio iz temelja jer ga, obično u prvim semestrima, počinju obvezatno slušati svi studenti slavistike i kroatistike, a povremeno i slušači drugih studijskih grupa na Fakultetu. Tako su se stekli potrebni uvjeti za osnutak posebne Katedre za staroslavenski jezik, koju je do kraja 1960. vodio Josip Hamm. Za asistenta na toj Katedri godine 1957. izabran je Eduard Hercigonja (1929.–). Nakon Hammova odlaska u Beč vodstvo Katedre formalno preuzima Ljudevit Jonke dok 1970. Eduard Hercigonja nije postao docentom. U početku 1971. za asistenta na Katedri izabran je Stjepan Damjanović (1946.–). Godine 1991. na Katedru dolazi Mateo Žagar (1965.–), 1997. Tanja Kuštović (1971.–), a 2008. Ivana Eterović (1985.–).

Djelatnost Katedre

Na preddiplomskome studiju kroatistike Katedra samostalno izvodi nastavu iz obvezatnoga kolegija Staroslavenski jezik, a s Katedrom za stariju hrvatsku književnost iz obvezatnoga kolegija Hrvatski jezik i književnost u srednjem vijeku. Uz obvezatne kolegije Katedra nudi i izborne kolegije na preddiplomskome i diplomskome studiju (Ćirilometodska baština u hrvatskoj kulturi i politici 19. stoljeća, Jezik hrvatskoglagoljskoga prvotiska, Filološke analize hrvatskostaroslavenskih tekstova, Hrvatska ćirilička baština, Glagoljska topografija Istre i Kvarnera, Makedonska sastavnica staroslavenske pismenosti).

Pri Katedri se provodi znanstveni projekt Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva (br. 130-1300620-0632), čiji je voditelj akademik Stjepan Damjanović.