Povijest Katedre usko je povezana s osnivanjem Mudroslovnoga fakulteta 1874. godine, koji je u početku imao filozofičko‑historički i matematičko‑prirodoslovni odjel. Prvi je od tih dvaju odjela imao šest katedara, među kojima je bila i ona "za filologiju slavensku s osobitim obzirom na povijest jezika i literature hrvatske i srbske". Iako je njezin naziv upućivao na shvaćanje slavistike kao jedinstvene discipline, akademske se godine 1875./1876. iz Katedre za slavensku filologiju izdvaja Katedra za hrvatski i srbski jezik i književnost.
Prvi je profesor slavenske filologije trebao biti Vatroslav Jagić (1838.–1923.), no umjesto njega na to mjesto dolazi Čeh Leopold (Lavoslav) Geitler (1847.–1895.). Držao je predavanja iz staroslavenskoga jezika, ćiriličke i glagoljske paleografije, staroslavenske tekstologije, poredbene slavenske gramatike i poredbene indoeuropeistike. Prerano umrloga Geitlera zamjenjuje Tomislav Maretić (1854.–1938.). Uvodi teme iz slavenske povijesti, etnografije i mitologije, mnogo serbokroatističkih kolegija te podučavanje ruskoga segmenta slavenske filologije. Godine 1909. profesorom slavenske filologije postaje Dragutin Boranić (1870.–1955.). Iako staroslavenski jezik ostaje u središtu zanimanja, usmjerava se više na (serbo)kroatističke teme. Godine 1915. profesorom postaje Stjepan Ivšić (1884.–1962.). Njegova je temeljna preokupacija poredbena slavenska gramatika. Staroslavenski jezik i poredbenu slavensku gramatiku povremeno su predavali i Milan Rešetar i Đuro Škarić.
Naznake novoga položaja staroslavenskoga u sveučilišnoj nastavi na zagrebačkome Filozofskom fakultetu počinju se nazirati od početka četrdesetih godina 20. stoljeća, kada Josip Hamm (1905.–1986.) počinje honorarno voditi proseminar, a od 1944. i predavanja iz staroslavenskoga jezika. Poslije 1945. položaj se staroslavenskoga promijenio iz temelja jer ga, obično u prvim semestrima, počinju obvezatno slušati svi studenti slavistike i kroatistike, a povremeno i slušači drugih studijskih grupa na Fakultetu. Tako su se stekli potrebni uvjeti za osnutak posebne Katedre za staroslavenski jezik, koju je do kraja 1960. vodio Josip Hamm. Za asistenta na toj Katedri godine 1957. izabran je Eduard Hercigonja (1929.–). Nakon Hammova odlaska na Slavistiku bečkog sveučilišta vodstvo Katedre formalno preuzima Ljudevit Jonke dok 1970. Eduard Hercigonja nije postao docentom. U početku 1971. za asistenta na Katedri izabran je Stjepan Damjanović (1946.–). Godine 1991. na Katedru dolazi Mateo Žagar (1965.–), 1997. Tanja Kuštović (1971.–), a 2008. Ivana Eterović (1985.–). Na kraju rujna 2017. prof. Stjepan Damjanović otišao je u mirovinu, a 2018. stekao je na Sveučilištu naslov professora emmeritusa.
Na preddiplomskome studiju kroatistike Katedra samostalno izvodi nastavu iz obvezatnoga kolegija Staroslavenski jezik, a s Katedrom za stariju hrvatsku književnost iz obvezatnoga kolegija Hrvatski jezik i književnost u srednjem vijeku. Uz obvezatne kolegije Katedra nudi i izborne kolegije na preddiplomskome i diplomskome studiju kroatistike (Filološke analize hrvatskostaroslavenskih tekstova, Glagoljska topografija Istre i Kvarnera, Hrvatska ćirilička pismenost, Hrvatski paleoslavisti i istraživači hrvatskoga glagolizma, Jezik hrvatske glagoljske knjige u 16. stoljeću, Jezik hrvatskoglagoljskoga prvotiska, Makedonska sastavnica staroslavenske pismenosti). Na preddiplomskome studiju bohemistike i slovakistike Katedra samostalno izvodi nastavu iz izbornoga kolegija Osnove staroslavenskoga jezika, a na preddiplomskome studiju polonistike iz izbornoga kolegija Osnova staroslavenskog za poloniste. Nastavnici s Katedre sudjeluju u nizu poslijediplomskih studija na sveučilištima u Zagrebu, Rijeci i Splitu.
Pri Katedri su provođeni sljedeći znanstveni projekti: