Rođen 7. siječnja 1931. u Zenici u BiH. Osnovnu i srednju školu pohađa u Zenici. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao (1954) te doktorirao disertacijom Jezik i stil Matoševe pripovjedačke proze (1967). Godine 1956. asistent na Katedri za suvremeni hrvatski jezik, 1968. docent, 1974. izvanredni profesor. Nakon umirovljenja Ljudevita Jonkea predstojnik Katedre (1973–1975). Još kao asistent vodio je stilističke vježbe, iz kojih je u akademskoj godini 1968–1969. izrastao predmet Stilistika, a 1975. utemeljena zasebna Katedra za stilistiku, na kojoj će Pranjić 1982. postati redoviti profesor, 2001. professor emeritus i biti joj predstojnikom do umirovljenja 2001.
Gostovao je na tridesetak europskih i sjevernoameričkih sveučilišta. Gostujući predavač na Kalifornijskome sveučilištu Berkeley (1968–1969) i na Sveučilištu u Amsterdamu (1976–1977, 1992–1993). Član uredništava časopisa Umjetnost riječi i Govor te urednik u Enciklopedije Jugoslavije. S Aleksandrom Flakerom uredio četiri opsežna zbornika o hrvatskoj književnosti i njezinu mjestu u europskome kontekstu.
Utemeljitelj hrvatske lingvostilistike. Znan kao pisac i predavač osebujna, ludična i stilemima obremenjena jezika. Prevodio s ruskoga (A. P. Čehov, L. N. Tolstoj, Ana Karenjina), engleskoga i francuskoga. Objavljivao u znanstvenim i kulturnim časopisima, između ostaloga u časopisu 15 dana piše u poznatoj rubrici »Razgovori o jeziku« (1962–1964).
Preminuo u Zagrebu 8. svibnja 2015.
* Iscrpna bibliografija Krunoslava Pranjića do 2002. dostupna je u zborniku Važno je imati stila (ur. Krešimir Bagić), Zagreb, Disput, 2002, bibliografiju sastavila Marina Protrka.