Rođen 10. siječnja 1922. u Đakovu. Klasičnu isusovačku gimnaziju završio u Travniku, na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao studijsku grupu narodni jezik i književnost (1945), studira također ruski, francuski i narodnu povijest. Doktorirao disertacijom Značenje Frana Kurelca kao jezikoslovca (1958). Po diplomi srednjoškolski profesor i knjižničar u Zagrebu, Pazinu i Puli. Potom asistent na Filozofskome fakultetu u Zadru (1956), na kojemu je jedan od organizatora slavističkoga studija. Od 1961. do 1969. u Institutu za jezik JAZU. Od 1969. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, nasljednik Marina Somborca kao predavač hrvatskoga jezika kao općega predmeta. Od 1979. redoviti profesor. Umirovljen 1987.
Od 1988. dopisni član HAZU.
Gostujući lektor i gostujući profesor na sveučilištima u Kielu i Kölnu.
Suautor utjecajnoga »Zelenoga« Matičina savjetnika (1971) i njegove priručne Gramatike. Temeljito proučio hrvatske filološke škole 19. stoljeća, posebice riječku i Frana Kurelca te zadarsku i Antu Kuzmanića s čitavim kompleksom ikavice u razvoju hrvatskoga standarda. Sintezu je dao u kapitalnim Putovima hrvatskoga književnoga jezika (1978). Napisao desetke radova o povijesti hrvatskoga standarda i hrvatskim filolozima.
Bio je pomoćni urednik Rječnika MH i MS (1967) te suradnik na Dodacima Rječnika JAZU.
Preminuo u Zagrebu 1. prosinca 1994.
* Širi izbor bibliografije Zlatka Vincea dostupan je u knjizi Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti (prir. Ivo Pranjković), Zagreb, Matica hrvatska, 1998.