Diplomski rad kruna je petogodišnjega studija kroatistike – stručni, pregledni ili znanstveni rad kojim student pokazuje sposobnost da upućeno piše i govori o hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi.
Tema diplomskoga rada može biti bilo koje pitanje ili pojava iz jezične i književne povijesti i suvremenosti, teorije i prakse. Student ju dogovara s mentorom te prijavljuje obrascem i nacrtkom u roku koji svake akademske godine određuje Odsjek, obično prije završetka 3. semestra diplomskoga studija. Odsjek prijavu prihvaća, traži njezinu doradu ili ju odbija.
Mentor može biti svaki član Odsjeka u znanstveno-nastavnom ili nastavnom zvanju. Iznimno i uz odobrenje Odsjeka mentor može biti vanjski suradnik u znanstveno-nastavnom ili nastavnom zvanju. Kod međuodsječnih radova sumentor je član drugog odsjeka.
Metodološki, diplomski rad može biti monografska ili kritička obrada (jezičnoga ili književnoga problema, književnoga djela, pojma i sl.), dijakronijski prikaz jezične ili književne pojave, opis i analiza provedenog istraživanja (npr. dijalektološkog) ili pokusa (npr. metodičkog), interpretacija (postupka, obilježja, teksta i sl.), filološka, retorička, teorijska, folkloristička ili antropološka rasprava i sl.
Kompozicijski, diplomski rad slijedi opću strukturu rasprave (uvod – razrada – zaključak). Ovisno o temi, pristupu, analitičkoj perspektivi i sl. student u dogovoru s mentorom iz te opće strukture izvodi konkretnu shemu rada.
Obavezni dijelovi rada jesu Naslovnica (v. uzorak u Prilogu), Sadržaj (kazalo poglavljâ, stavlja se na početak rada), Literatura (v. odjeljak 5) te Sažetak i Ključne riječi na hrvatskome i engleskome (ili drugom stranom jeziku). Ovisno o temi rada i u dogovoru s mentorom radu se dodaju Prilozi (npr. kazalo pojmova, prikaz ankete, tablice, rječnik i sl.).
Rad se predaje na besprijekornome hrvatskom standardnom jeziku i tehnički uredan.
Diskurz diplomskoga rada treba biti neosoban, objektivan, temeljen na metajeziku struke, postojećim spoznajama i uvriježenim postupcima akademskoga pisanja. Pri pisanju valja izbjegavati ničim potkrijepljeno pozivanje na osobnu perspektivu, odnosno vlastiti osjećaj.
Opseg rada ovisi o području, temi, istraživačkoj perspektivi, odabranoj metodologiji i akribičnosti autora. Ipak, s obzirom na to da je riječ o završnom i najzahtjevnijem radu u studiju, preporučeni je opseg 40 kartica teksta za odsječni, odnosno 80 kartica teksta za međuodsječni rad (kartica = 1 800 znakova s bjelinama). Iznimno je u dogovoru s mentorom moguće pisati rad manjeg ili većeg opsega.
Diplomski rad pretpostavlja uvid u relevantnu literaturu. Student ju prikuplja samostalno (dakako, uz mentorovu pomoć). Uvid u literaturu pomaže mu da osvijesti koliko je njegova tema znanstveno rasvijetljena te da nađe najprikladniju perspektivu njezine obrade.
Pišući diplomski rad student će citirati i parafrazirati pojedine bibliografske jedinice. Prešućivanje korištenih izvora i prepisivanje bez navodnika diskvalificiraju rad i njegova autora i dovoljan su razlog za negativnu ocjenu.
Citat se donosi u navodnicima, a podatak o izvoru u zagradi koja neposredno slijedi citat. Podatak o izvoru ima oblik Prezime godina: stranica, primjerice:
„Kovačićev jezik ima živu vezu s književno-razgovornim urbanim stilom“ (Anić 1971: 130).
Anić utvrđuje da „Kovačićev jezik ima živu vezu s književno-razgovornim urbanim stilom“ (1971: 130).
Pri kontinuiranu citiranju istoga djela mogu se rabiti uputnice i kratice poput isto, isti, nav. dj. (navedeno djelo), ibid. (ibidem, na istom mjestu), id. (idem, isto), op. cit. (opus citatum, navedeno djelo), primjerice:
„Kovačićev jezik ima živu vezu s književno-razgovornim urbanim stilom“ (Anić 1971: 130).
„Kovačić je imao sluha za ono što je već njemu bilo arhaično“ (isto: 149).
U citirani se tekst pravopisno i jezično načelno ne zadire. Sve naknadne intervencije u citatu valja posebno istaknuti, odnosno staviti u uglate zagrade, primjerice:
Anić piše da „upotreba tog stila najbolje pokazuje tačnost [sic!] spomenutih Frangešovih riječi“ (1971: 151).
Anić utvrđuje da „Kovačićev jezik ima živu vezu s književno-razgovornim urbanim stilom“ (1971: 130, isticanje naše).
Anić utvrđuje da „Kovačićev jezik ima živu vezu s književno-razgovornim urbanim stilom“ (1971: 130, istaknuo N. N.).
Parafrazira se bez navodnika, ali vrijedi sve rečeno za citiranje, primjerice:
Anić piše o živoj vezi Kovačićeva jezika s književno-razgovornim urbanim stilom (1971: 130).
Istraživači su već primijetili živu vezu Kovačićeva jezika s književno-razgovornim urbanim stilom (usp. npr. Anić 1971: 130).
Ako primarni izvor nije dostupan, iznimno se može citirati i parafrazirati sekundarni, tada s dodatkom prema čemu se citira, što se jasno naznačuje i u popisu Literature:
Anić piše o živoj vezi Kovačićeva jezika s književno-razgovornim urbanim stilom (1971: 130, prema Prezime godina: stranica).
Pri pozivanju na rječničku ili leksikonsku natuknicu preporučljivo je ne pozivati se na stranicu, nego na natuknicu. To se čini kraticom s. v. (lat. sub voce ili sub verbo, pod riječju):
(Anić 1998b: s. v. jùnāk)
(Biti 2000: s. v. hermeneutika)
(KRj: s. v. fijolica)
Ovdje predloženi način oblikovanja bibliografskih jedinica jedan je od mogućih. Pojedini priručnici (npr. pravopisni) predlažu manje ili više slične načine. Važno je odabrani tip oblikovanja dosljedno slijediti, koji god on bio. Pritom valja obratiti pozornost na redoslijed obavijesti unutar pojedine jedinice, na to koje se obavijesti donose ovisno o naravi jedinice te na tipografiju i interpunkciju (obično pismo, kurziv, točka, dvotočka i sl.) – sve to u pisanju bibliografskih jedinica ima svoje značenje i nije nasumično.
U Literaturi se navode samo radovi na koje se diplomand u radu poziva; s druge strane svi radovi na koje se diplomand poziva moraju biti navedeni u Literaturi.
Bibliografske jedinice pišu se abecedno, prema prezimenu autora ili urednika, odnosno prema naslovu djela ako je tako prikladnije (obično kod višeautorskih rječnika, leksikona i sl.).
Više jedinica istog autora niže se kronološki; ako ih je unutar jedne godine više, označavaju se slovima a, b, c… Ako je mnogostruko navedeni autor ujedno prvi suautor u nekoj jedinici, prvo se pišu sve jednoautorske jedinice, potom suautorske, bez obzira na kronologiju. Ako je suautorâ u bibliografskoj jedinici više od troje, u bibliografskoj se jedinici pišu svi, a u radu se na tu jedinicu pozivamo s imenom prvog autora i kraticom i dr. ili et al. (kratica i sur. rabi se samo ako suradnici nisu ravnopravni prvomu autoru, što je daleko rjeđi slučaj).
Jedinice pisane nelatiničnim pismima načelno se objedinjuju s latiničnima, abecednim redom.
Bibliografske jedinice različitih vrsta donose se objedinjeno, ovdje su ogledno razdvojene radi preglednosti. Od popisa Literature može se izdvojiti samo popis Vrela (ako ga ima), koji obuhvaća obrađeni korpus tekstova. Slijede osnovni primjeri, detalje će student savladati zagledajući u priručnike i ugledajući se na popise u izdanjima uzornih izdavača.
Anić, Vladimir. 1971. Jezik Ante Kovačića. Zagreb: Školska knjiga.
Anić, Vladimir. 1998a. Jezik i sloboda. Zagreb: Matica hrvatska.
Anić, Vladimir. 1998b. Rječnik hrvatskoga jezika. Treće izdanje. Zagreb: Novi Liber.
Anić, Vladimir. 2009. Naličje kalupa: Sabrani spisi. Prir. Ivan Marković. Zagreb: Disput.
Anić, Vladimir – Josip Silić. 2001. Pravopis hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber – Školska knjiga.
Бахтин, М[ихаил]. М[ихайлович]. 1965. Творчество Франсуа Рабле и народная культура средневековья и Ренессанса. Москва: Художественная литература.
Barić, Eugenija – Mijo Lončarić – Dragica Malić – Slavko Pavešić – Mirko Peti – Vesna Zečević – Marija Znika [Barić i dr.] 2005. Hrvatska gramatika. Četvrto izdanje. Zagreb: Školska knjiga.
Biti, Vladimir. 2000. Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije. Drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Matica hrvatska.
Hercigonja, Eduard. 1975. Srednjovjekovna književnost. Povijest hrvatske književnosti. Knj. 2. Zagreb: Liber – Mladost.
Jonke, Ljudevit. 1964. Književni jezik u teoriji i praksi. Zagreb: Nakladni zavod Znanje.
KRj = Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. 1984–2014. Sv. 1–13: A–Razbor. Zagreb: HAZU – IHJJ.
Lyons, John. 1977. Semantics. Vol. 1–2. Cambridge: Cambridge University Press.
Marks, Ljiljana – Evelina Rudan (ur.) 2018. Predaja: Temelji žanra. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku.
Ricoeur, Paul. 1975/1981. Živa metafora. Prev. Nada Vajs. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske.
Kosom crtom u zadnjem primjeru (Ricoeur 1975/1981) odjeljuje se godina izvornoga prvog izdanja i godina izdanja prijevoda. Tako se obično čini kod prijevodâ i novih izdanja starijih tekstova. Isto se postiže uglatim zagradama: (Ricoeur 1975 [1981]).
Fališevac, Dunja. 1995. Figura u epu (na primjeru Marulićeve Judite). U: Živa Benčić – Dunja Fališevac (ur.) 1995. Tropi i figure. Zagreb: Zavod za znanost o književnosti, 399–425.
Pranjić, Krunoslav. 1998. Virtualnost dijakronijskih stilema. U: Iz-Bo-sne k Europi. Zagreb: Matica hrvatska, 21–54.
Propp, Vladimir Jakovlevič. 1964/2018. Principi klasifikacije folklornih žanrova. Prev. Jasmina Vojvodić. U: Marks – Rudan (ur.) 2018: 69–81.
U zadnjem primjeru opisan je slučaj kad u popisu literature već imamo navedenu knjigu iz koje je poglavlje preuzeto; inače se bilježi kao u prvim dvama primjerima.
Damjanović, Stjepan. 1997. Jezičnostilska raslojenost hrvatskoglagoljskih srednjovjekovnih tekstova. Croatica 45–46: 57–69.
Jonke, Ljudevit. 1962/1964. Koristi od rječnika književnog jezika. Telegram, Zagreb, III, 89 (5. 1. 1962), str. 2. [Cit. prema: Jonke 1964: 26–27.]
Nemec, Krešimir. 2018. Što je nama danas Krleža: Uz 150. obljetnicu rođenja Miroslava Krleže. Vijenac, Zagreb, XXVI, 639–640 (13. 9. 2018), str. 20–21.
Kod časopisa se (npr. Croatica) mjesto izdanja i izdavač ne bilježe, kod novina se (npr. Telegram, Vijenac) bilježi mjesto izdanja. Godišta se načelno bilježe rimskim brojkama, brojevi i svesci arapskima. Objašnjenje „citirano prema“ u jedinici (Jonke 1962/1964) ili (Jonke 1962 [1964]) pretpostavlja da je u popisu navedena i zasebna jedinica (Jonke 1964). Novinski nadnaslov može se tretirati kao podnaslov, kao u jedinici (Nemec 2018).
Feral Tribune. 1993–2008 [2010]. DVD 1–4. Sarajevo: Mediacentar.
HJP = Hrvatski jezični portal. http://hjp.znanje.hr/ [pregled 30. 9. 2018].
Le Petit Robert. 2012. Dictionaire alphabétique et analogique de la langue française. Version numérique. Le Robert – Bureau van Dijk.
Nemec, Krešimir. 2018. Što je nama danas Krleža: Uz 150. obljetnicu rođenja Miroslava Krleže. Vijenac, Zagreb, XXVI, 639–640 (13. 9. 2018), http://www.matica.hr/vijenac/639%20-%20640/sto-je-nama-danas-krleza-28188/ [pregled 30. 9. 2018].
Pranjić, Krunoslav. 2018. Izabrani stilistički spisi. Prir. Đurđica Garvanović-Porobija. Stilistika, http://stilistika.org/krunoslav-pranjic-izabrani-stilisticki-spisi [pregled 30. 9. 2018].
Žanić, Ivo. 2017. Nekim protagonistima jezične politike živi govornici kao da su smetnja. [Razgovor s Matijom Štahanom.] Arteist, 13. 6. 2017, https://arteist.hr/ivo-zanic-o-jeziku-se-i-dalje-razmislja-mehanicki-u-kategorijama-ispravno-pogresno/ [pregled 30. 9. 2018].
Tiskani radovi iz internetskih baza časopisâ ili općenito oni skinuti s interneta citiraju se kao tiskani. Dakle kao izvor se ne navodi npr. Hrčak, koji je samo internetska baza tiskanih časopisa. Pravi internetski časopisi i portali nemaju tiskanih izdanja.
Osnovni tekst: Times New Roman, 12 p, sve margine 2,5 cm, prored 1,5. Bilješke (fusnote): Times New Roman, 10 p, prored 1,5. Desni je rub teksta poravnat. Stranice se numeriraju arapskim brojkama počevši od Uvoda.
Bilješke je (fusnote) preporučljivo stavljati na vidljivo mjesto, tj. na kraj smislene cjeline, primjerice rečenice, svakako desno od interpunkcijskoga znaka.
Dijelovi teksta (primjeri ili termini) ističu se nakošenim pismom (kurzivom); ako su primjeri ili citati duži (rečenica ili tekst), izdvajaju se u novi red i pišu uvučeno, običnim pismom manje veličine.
Rad se predaje uvezan u tri primjerka. Brani se usmeno pred tročlanim povjerenstvom koje čine mentor i dva člana u znanstveno-nastavnom, nastavnom ili suradničkom zvanju. O obrani se sastavlja zapisnik koji potpisuju svi članovi povjerenstva.
Obrana je javna i sastoji se od:
Završnom se ocjenom vrednuju i pisani tekst i njegova usmena prezentacija i obrana.
Sastavili: Krešimir Bagić i Ivan Marković
Prilog: Uzorak naslovnice (PDF)