Novosti › Vijesti i zbivanja
11. 10. 2017.

In memoriam Stanko Lasić (1927–2017)

Šestoga listopada u Parizu u 90. godini života umro je Stanko Lasić, ugledni povjesničar književnosti, teoretičar i pisac. Rođenjem vezan za Karlovac, Lasić se obrazovao i svoj profesionalni i intelektualni curriculum vitae ostvario u Zagrebu, Parizu i Amsterdamu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1953. jugoslavstiku i filozofiju. Doktorirao je 1965. disertacijom o Milutinu Cihlaru Nehajevu. Od 1955. do 1976. bio je profesor na Katedri za noviju hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nakon čega odlazi u Pariz gdje je radio kao lektor i profesor slavistike na Sorbonni do 1978. Od 1978. do odlaska u mirovinu 1995. bio je profesor na Sveučilištu u Amsterdamu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu između godina 1968. i 1972. bio je ravnatelj Instituta za znanost o književnosti, uređivao je časopise Croatica (1970–1977) i Književna smotra (1971–1975). Od 1990. do 1992. bio je predsjednik Hrvatskog vijeća Europskoga pokreta.

Stanko Lasić svoj je najznačajniji doprinos nedvojbeno ostavio u proučavanju djela Miroslava Krleže. Njegova prva knjiga Sukob na književnoj ljevici 1928–1952 (1970) u kojoj se bavio međuratnim sukobom Miroslava Krleže s Komunističkom partijom Jugoslavije odaje autora dubinske analitičnosti u kojoj etika i estetika, političko i umjetničko djelovanje čine međusobno povezane sfere javnog rada pisca i intelektualca. Na tom tragu proučavanja s osloncem na strukturalističku teoriju pripovijedanja pristupio je Krležinu romanu Zastave u zasebnome djelu Struktura Krležinih ''Zastava'' (1974). Godine 1982. objavljuje knjigu Krleža. Kronologija života i rada u kojoj poseban fokus stavlja na odnose etičkog i estetičkog kod Krleže koji ostaje njegova trajna intelektualna opsesija. Kapitalno djelo u proučavanju Miroslava Krleže kroz koje Lasić posredno ispisuje i stranice vlastite intelektualne biografije jest Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži u šest svezaka (1989 i 1993) u kojem minuciozno istražuje povijest kritičke recepcije Krležinih tekstova. U svome pristupu Lasić ne ostaje samo zaokupljen Krležinim tekstovima, već ujedno daje i detaljan prikaz kulturnih i političkih prilika vremena koje obuhvaća, književnog života i javnog djelovanja intelektualaca što ovo višesveščano djelo čini jednom od najznačajnijih ostvarenja intelektualne i kulturne povijesti u Hrvatskoj.

Teorijska i filozofska fundiranost njegova pristupa ostaje inovativno upisana u njegov opus kroz uzore kao što su J. P. Sartre, R. Girard, E. Levinas i dr., a zasebnim teorijskim problemima bavio se u knjigama Problemi narativne strukture (1977) te Hermeneutika individualnosti i ontološki strukturalizam (1994).

Lasić je ostavio i značajan trag u proučavanju popularne književnosti. Njegova monografija Književni počeci Marije Jurić Zagorke (1873–1910) (1986), prvi je pokušaj revalorizacije književnog i javnog djelovanja Zagorke kao književnice, prve hrvatske feministice i novinarke s iscrpnim prikazom Zagorkina radnog elana i javnog djelovanja u ranoj fazi njezina stvaralaštva. Ranije je napisao i monografiju koja se bavi strukturalističkim čitanjem kriminalističkog romana Poetika kriminalističkog romana (1973) u kojoj je po uzoru na tadašnje tendencije u naratologiji (U. Eco, R. Barthes i dr.) usmjerio analitičku pozornost ka jednom marginaliziranom žanru.

Početkom dvijetisućitih objavio je tekstove memoarskog karaktera: Autobiografski zapisi (Zagreb, 2000), Iz moje lektire (Zagreb, 2001) te Članci, razgovori i pisma (Zagreb, 2004) u kojima na prikazivački originalan način pristupa vlastitoj biografiji, dajući dubinsku, teorijski fundiranu i bespoštednu analizu vlastita javnog i intelektualnog djelovanja te vlastita etičkog habitusa, upravo onako kako je u svojim znanstvenim tekstovima pristupao autorima kojima se bavio.

Lasićevi znanstveni interesi, brojne publikacije koje je objavio, nezaobilazni su u kroatističkim i slavističkim proučavanjima i teoriji književnosti te nam ostaju kao naslijeđe vrhunske znanstvene analitike i kao trag jedne osebujne intelektualne biografije.

DJELA: Sukob na književnoj ljevici 1928–1952, Zagreb 1970; Poetika kriminalističkog romana, Zagreb 1973; Struktura Krležinih ''Zastava'', Zagreb 1974; Problemi narativne strukture, Zagreb 1977; Krleža. Kronologija života i rada, Zagreb 1982; Izabrana djela, PSHK, knj. 161, Zagreb 1984; Književni počeci Marije Jurić Zagorke (1873–1910), Zagreb 1986; Mladi Krleža i njegovi kritičari (1914–1924), Zagreb 1987; Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I–VI, Zagreb 1989-93; Tri eseja o Evropi, Zagreb 1992; Hermeneutika individualnosti i ontološki strukturalizam, Zagreb 1994; Autobiografski zapisi, Zagreb 2000; Iz moje lektire, Zagreb 2001; Članci, razgovori i pisma, Zagreb 2004.

Maša Kolanović