Od najstarijih vremena san te značenje i simbolika snova i njihovi mehanizmi česti su motivi i teme u književnim djelima raznih žanrova u svim svjetskim kulturama (daleki i Bliski Istok). I u europskoj književnoj kulturi san je prisutan od najranijih razdoblja, od antičke grčke i judeo-kršćanske književne kulture, i kao tema i kao pokazatelj granica mogućnosti spoznaje (proročanstva). U srednjovjekovnoj književnoj kulturi san se često javlja kao motivacija prikazivanju onostranog (eshatološke vizije) ili se pak u lirici nasljeduju mehanizmi sna (lirika snova), a u renesansi, koja spaja i antičku grčku i srednjovjekovnu tradiciju prikazivanja i tumačenja snova i snoviđenja, san se često javlja u funkciji proroštva, viđenja budućeg ili onostranog ili kao viša spoznaja o nepoznatom. Posebice u baroku san dobiva posebno značenje postavši metaforičkom oznakom („Život je san“) svjetonazorskog relativizma i pokazateljem problematizacije ontološkog statusa sna i realnosti.
I u romantici je interes za san kao literarni motiv ovlašten za spoznaju dalekog, neosviještenog, iracionalnog i skrotivog čest, a sklonost nadrealizma snu i snoviđenjima općepoznata je činjenica. Naše pak vrijeme donosi problematizaciju odnosa sna i virtualne stvarnosti – između te dvije realnosti traže se podudarnosti više nego razlike. Tako je san eminentno književna činjenica.
Antropološko zanimanje za san, stanje snivanja, tematiku i mehanizme snova nastalo je u težnji da se prouče oni aspekti čovjekova bića koji prelaze granice empirijom određenog svijeta te da se čovjek suoči sa samim sobom i na drugim razinama egzistencije osim one ovjerene racionalnim uvidom. Stoga su san, sanjanje, snoviđenja, onirička stanja, granice jave i sna kao stanja nesvjesnog, polusvjesnog, nerijetko nespoznatljivog, iracionalnog predmet proučavanja raznih disciplina 20. stoljeća: neurologije, fiziologije, psihologije, psihijatrije, a osobito psihoanalize.
Antropološko zanimanje za tematiku i mehanizme snova nastalo je u težnji da se prouče oni aspekti čovjekova bića koji prelaze granice empirijom određenog svijeta te da se čovjek suoči sa samim sobom i na drugim razinama egzistencije osim one ovjerene racionalnim uvidom. Stoga su san, sanjanje, snoviđenja, onirička stanja, granice jave i sna kao stanja nesvjesnog i polusvjesnog predmet proučavanja raznih disciplina 20. stoljeća: neurologije, psihologije, psihijatrije, psihoanalize te antropološki orijentiranih istraživanja povijesti kulture (Freud, Jung, Caillois, Durand, Lewis-Williams i dr.).
Kao dio kulturne antropologije, književna antropologija (u smislu u kojem su je odredili Iser, Poyatos, Loriggio, Crapanzano, Manganaro, Peck, Rapport i dr.) - u svojoj temeljnoj težnji za nadilaženjem imanentnog pristupa koji književno djelo promatra prvenstveno kao autonomnu estetičku tvorevinu - jedan važan i značajan odvjetak svojih istraživanja posvećuje fantastičnom impulsu i snu kao njegovu proizvodu (R. Caillois, W. Iser, R. Lachmann). San je često u središtu čovjekova interesa u najudaljenijim i nepovezanim kulturama i civilizacijama te je idealan objekt za istraživanje biti univerzalno ljudskoga, za preispitivanje konstitutivnih osobina čovjeka kao takvog, što je, prema W. Iseru, prva zadaća književne antropologije.
I poetološki uvidi u fenomen oniričkog diskurza navode na književnoteorijske i književnoantropološke zaključke: mehanizmi sna, često su poticaj različitim književnim postupcima. Prepletanje ili suprotstavljanje sna i jave, njihove granice u razumijevanju svijeta i pojedinačne egzistencije, kaotičnost, alogičan slijed snova, zagonetnost lika i uloge snivača, iskustvu nepoznate koordinate vremena i prostora, zgušnjavanje i skraćivanje vremena - svim tim iskustvima oniričkog koristila se literatura, posebice ona 20. stoljeća.
Ovaj projekt okuplja grupu autora koja proučava fenomen oniričkog s književnoantropološkog aspekta na korpusu prije svega hrvatske, ali i drugih europskih i svjetskih književnosti. Njihov rad unijet će u našu sredinu nove spoznaje o fenomenu oniričkog koje bi biti dostupne stručnoj javnosti objavljivanjem zbornika.
Važnost je takva istraživanja što se fenomenom oniričkog humanistička struka u nas dosada nije sustavno bavila.
Ključne riječi: oniričko, fantastično, književnost
Voditeljica projekta: dr. sc. Dunja Fališevac
Suradnici na projektu
Dr. sc. Živa Benčić
Dr. sc. Zoran Kravar
Dr. sc. Tomislav Bogdan
Dr. sc. Leo Rafolt
Znanstveni novaci na projektu
Prof. Dolores Grmača, znanstvena novakinja
Suradnici iz inozemstva
Dr. sc. Renate Lachmann, Literaturwissenschaft – Slavistik, Universität Konstanz
Dr. sc. Bojka Miličić, Department of Anthropology, University of Utah