Naziv predmeta: Starija hrvatska književnosti
Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Dolores Grmača
Izvođač kolegija: dr. sc. Dolores Grmača
ECTS-bodovi: 4
Jezik: hrvatski
Trajanje: 1 semestar
Status: izborni kolegij diplomskog studija
Oblik nastave: 2 sata predavanja i 1 sat seminara ili individualnih konzultacija
Uvjeti: /
Provjera znanja: seminarski rad, usmeni ispit
Cilj kolegija: upoznati studente s recepcijom stare hrvatske književnosti u različitim razdobljima novije hrvatske književnosti, te ih upoznati s različitim modusima pamćenja tematskih svjetova, likova i stilova stare književne kulture u novijoj književnoj kulturi. Na taj način analizirali će se različiti odnosi novijih kulturnih koncepcija prema baštini, kanonu, mitovima starije hrvatske književne kulture.
Opis kolegija: teorijska i metodološka polazišta kolegija neki su temeljni pojmovi suvremenih humanističkih disciplina: pojam kulturnog pamćenja (individualnog i kolektivnog), intertekstualnost, dijalogičnost, citatnost, hibridnost, kulturni i nacionalni identitet. Kako je starija hrvatska književna kultura od sredine 19. stoljeća često bila poticaj novijoj hrvatskoj književnosti na raznim razinama (kanonski stari pisci kao likovi novije književnosti, teme kanonskih djela reinterpretirane u novijoj književnosti, likovi djela starije hrvatske književnosti u djelima novije, obnova ranonovovjekovnih žanrova, primjerice pastorale i slično), kolegij će pokazati kakvi su modusi intertekstualnih veza postojali između starije i novije hrvatske književnosti od preporoda, odnosno romantizma, realizma pa do moderne, a posebice postmoderne književnosti. Na taj način analizirale bi se one pojave i fenomeni starije hrvatske književne kulture koji su ostali zapamćeni u novijoj hrvatskoj književnoj kulturi, ispitivali bi se razlozi i izvori takva kulturnog pamćenja, te značenje koje je pojedini segment starije hrvatske književnosti zadobivao u generički različitim djelima novije hrvatske književnosti. Na temelju tako zamišljene koncepcije kulturnog pamćenja i intertekstualnosti pokušat će se odrediti smjerovi, modusi, značenja i smislovi koje su stariji hrvatski pisci i njihova djela zadobivali u novijoj, posebice suvremenoj hrvatskoj književnosti, a koji se kreću od neupitne glorifikacije, idealizacije i kanonizacije stare hrvatske književnosti iz nacionalnoideoloških razloga pa sve do osporavanja tog kanona i demitologizacije estetskih i ideoloških koncepcija prošlosti u obliku parodije, ironije, travestije, ludizma. Ti procesi pratit će se kroz moduse pamćenja kanonskih pisaca i njihovih djela (primjerice Držić i Gundulić) u djelima brojnih pisaca novije hrvatske književnosti: August Šenoa, Eugen Kumičić, Ivo Vojnović, Miroslav Krleža, Tin Ujević, Marijan Matković, Ivan Supek, Feđa Šehović, Ivan Slamnig, Antun Šoljan, Luko Paljetak, Danijel Dragojević, Boris Senker, Pavao Pavličić i drugi.
1. Pojam kulturnog pamćenja, razlika između individualnog i kolektivnog pamćenja. Pojam intertekstualnosti i dijalogičnosti. Pojam citatnosti (teorijski uvidi).
2. Starija hrvatska književnost i procesi njezine kanonizacije u 19. i 20. stoljeću. Mjesto Marka Marulića, Marina Držića i Ivana Gundulića kao kanonskih pisaca i kulturnog kapitala. Dubrovnik kao simbol kulturnog kapitala u raznih pisaca 19. i 20. stoljeća.
3. Marin Držić kao poticaj suvremenoj hrvatskoj književnosti. Marin Držić i tumačenja njegovih idejnih koncepcija od M. Krleže do L. Paljetka.
4. Marin Držić i njegov Dundo Maroje u dijalogu s M. Matkovićem, F. Šehovićem i L. Paljetkom. M. Držić kao intertekst S. Šnajderu i T. Mujičiću – B. Senkeru – N. Škrabe.
5. Ivan Gundulić i uspostava njegova kanona u 19. stoljeću (ilirizam, I. Mažuranić, A. Šenoa). Krležino osporavanje Gundulića u Baladama Petrice Kerempuha.
6. Ivan Gundulić kao poticaj suvremenim hrvatskim piscima (I. Slamnig, L. Paljetak)
7. Marko Marulić kao otac hrvatske književnosti u viziji T. Ujevića i suvremenih lirika.
8. Marulićeva Judita u dijalogu s M. Gavranom, B. Senkerom i P. Pavličićem.
9. Cvijeta Zuzorić i Katarina Zrinska Frankopan u pamćenju hrvatskih pisaca (Tresić Pavičić, L. Paljetak i drugi).
10. Zrinski i Frankopani u hrvatskoj književnosti od E. Kumičića do Tresića Pavičića.
11. Opsada Sigeta i njezini odrazi u književnosti 19. i 20. stoljeća.
12. Utjecaj franjevačkih kronika na I. Andrića, M. Jergovića i J. Mlakića.
13. Modusi dijaloga starije i novije hrvatske književnosti (od adoracije do negiranja). Zaključci: kultura pamćenja, kolektivno pamćenje, zaborav i sjećanje. Ideološke funkcije književnosti u društvenim i političkim procesima. Estetski dosezi intertekstualnosti i citatnosti.