Milan Moguš (1927–2017)

Rođen je 25. travnja 1927. u Senju, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Akad. god. 1948/49. upisao se na Filozofski fakultet u Zagrebu (VIII. grupa: za narodni jezik i književnost). Diplomirao je 1953. Iste je godine izabran za asistenta u Akademijinu Institutu za jezik. Godine 1956. prelazi kao asistent na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Od 1961. do 1963. bio je lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Varšavi. Doktorat filoloških znanosti stekao je 1962. na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1964. izabran je za docenta, 1969. za izvanrednoga profesora, a 1975. za redovitoga sveučilišnoga profesora. Od 1965. do umirovljenja 1992. godine bio je šef Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika. Kao profesor dijalektologije i povijesti hrvatskoga jezika predavao je niz godina na Filološkom fakultetu u Osijeku i na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Sudjelovao je na mnogim domaćim i međunarodnim slavističkim i onomastičkim znanstvenim skupovima i kongresima. Bio je dugogodišnji član Međunarodnoga komiteta za onomastičke znanosti u Leuvenu, član Međunarodnoga komiteta za fonetiku i fonologiju slavenskih jezika u Moskvi i predsjednik Međuakademijskoga odbora za onomastiku (Zagreb). Godine 1977. izabran je za izvanrednoga, a 1986. za redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1985. do 1991. obavljao je dužnost tajnika Akademijina Razreda za filološke znanosti. Od 1991. do 1997. bio je glavni tajnik Akademije, a od 1998. do 2003. obavljao je dužnost potpredsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2010. obavljao je dužnost predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Godine 1995. dodijeljen mu je počasni doktorat Sveučilišta u Rijeci, a 1997. počasni doktorat Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku. Bio je glavni urednik ili suurednik nekoliko časopisa i edicija, kao Bilten Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta, Bulletin scientifique, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, Hrvatski dijalektološki zbornik, Jezik, Stari pisci hrvatski, Djela Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Pavlinski zbornik, Senjski glagoljaški krug 1248.–1508., Cithara octochorda. Kao glavni tajnik Akademije bio je urednik Ljetopisa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1992–1998), a kao potpredsjednik Spomenica: 140 godina Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Urednik je lingvističke struke u Hrvatskom biografskom leksikonu te suurednik Rječnika hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića i Sabranih djela Marka Marulića. Do umirovljenja 1992. godine vodio je kao glavni istraživač u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta znanstveni projekt: Proučavanje hrvatskoga književnoga jezika. Sada vodi kao glavni istaživač znanstveni projekt: Istraživanje hrvatskih dijalekata u Zavodu za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Objavio je sam ili u suautorstvu a) znanstvene monografije: Današnji senjski govor, Fonološki razvoj hrvatskoga jezika, Čakavsko narječje, Antun Mažuranić, Azbukoprotres Save Mrkalja, Križanićeva hrvatska gramatika, Zakon trsatski, Povijest hrvatskoga književnoga jezika (3 hrvatska izdanja, jedno englesko i jedno njemačko), Hrvatski jezik u Hrvatskom saboru (hrvatsko i englesko izdanje), Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića; b) 4 kompjutorske konkordancije djela hrvatskih pisaca; c) 6 rječnika: hrvatsko-engleski, hrvatsko-francuski, Hrvatski čestotni rječnik, Rječnik Marulićeve Judite, Slownik polsko-chorwacki, Senjski rječnik; d) kritička izdanja dvaju Marulićevih djela (Judita i Naslidovanje); e) priručnik Hrvatski pravopis: (do sada 8 izdanja); priručnik Hrvatski školski pravopis (do sada 3 izdanja); f) Povijesna fonologija hrvatskoga jezika; g) oko 270 znanstvenih i stručnih rasprava i članaka iz područja hrvatske i slavenske filologije i lingvistike u preko 60 domaćih i stranih časopisa.