Josip Vončina (1932–2010)

Rođen je 18. rujna 1932. u Ravnoj Gori. Osnovnu školu i niže razrede gimnazije završio je u Požegi, više razrede gimnazije u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao studijske grupe: VIII. (Narodni jezik i književnost) i IX. (Ruski jezik i književnost). Od 1956. do 1960. bio korektor, potom lektor u Izdavačkom poduzeću Školska knjiga u Zagrebu. Potkraj 1960. izabran je za asistenta na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. 1965. promoviran je u doktora filoloških znanosti na temelju disertacije Jezik Antuna Kanižlića. 1968. postaje docent, 1974. izvanredni profesor, 1978. redoviti profesor. Više je godina predavao na pedagoškim fakultetima u Rijeci i Osijeku. Od 1976. do 1978. prodekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Lektor hrvatskoga jezika: 1962/1963. u Kölnu, 1963/1964. i 1964/1965. u Rennesu, 1969. u Mannheimu. Gost profesor: 1972/1973. u Kölnu, 1990. u Zürichu. Od 1992. do 1999. predstojnik Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika. 1. listopada 1999. umirovljen. 1972. pomoćnik direktora Zagrebačke slavističke škole; u toj je školi više godina bio predavač i lektor. Od 1981. do 1983. predsjednik Hrvatskoga filološkog društva. Sudjelovao je na više od stotinu znanstvenih skupova. 1989. dobio je nagradu "Božidar Adžija" za značajnu znanstvenu djelatnost u oblasti društveno-humanističkih znanosti u području hrvatske leksikografije. Rad u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti: 1977. član suradnik, 1986. izvanredni član, 1991. redoviti član. Od 1997. tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU. Ostale dužnosti u HAZU: voditelj istrazivačkog projekta Proučavanje povijesti hrvatskoga književnog jezika; glavni urednik Dopuna Akademijina rječnika; urednik IV. knjige projekta Hrvatska i Europa. Rad u Matici hrvatskoj: izvršni urednik biblioteke Stoljeća hrvatske kniiževnosti.

Objavio je više od dvije stotine znanstvenih i stručnih priloga (članaka, rasprava i knjiga). Knjige: Analize starih hrvatskih pisaca (1977); Jezičnopovijesne rasprave (1979); Jezična baština (1988); Korijeni Krležina Kerempuha (1991); Preporodni jezični temelji (1993); Tekstološka načela za pisanu baštinu hrvatskoga jezičnog izraza (1999, 20062). Za tisak je priredio nova izdanja hrvatskih književnih tekstova kojima su autori: Marko Marulić, pjesnici Ranjinina zbornika, Mavro Vetranović, Petar Hektorović, Petar Zoranić, Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Pavao Ritter Vitezović, Milutin Cihlar Nehajev. Popratne je rasprave napisao pretiscima: Nikola Dešić, Raj duše (1560.); Ivan Belostenec, Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium (1740).