Četiri nove knjige profesora Brešića

Nakon što je u proljeće 2014. za Večernji list i Maticu hrvatsku priredio skupno izdanje romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića i prvi put autoričine drame Šest konaka šegrta Hlapića, profesor Brešić je od rujna do kraja 2014. objavio još tri (Praksa i teorija književnih časopisa, Nove autobiografije hrvatskih pisaca, 2, Bibliografija I. Brlić-Mažuranić), a početkom 2015. i svoju četvrtu knjigu (Hrvatska književnost 19. stoljeća).

U knjizi Praksa i teorija književnih časopisa (FF-press, 2014. Str. 381) probrani su autorovi članci koji govore o tradiciji hrvatskih književnih časopisa, o njihovoj praksi i o teorijama koje su je pratile. Kako je unutar tradicije ovoga tiskanog medija nastajala i oblikovala se moderna nacionalna književnost čiji su veliki pisci bili ujedno i pokretači te formalni ili neformalni urednici časopisa (S. Vraz, P. Preradović, A. Šenoa, S. S. Kranjčević, A. G. Matoš, A. B. Šimić, I. Andrić, M. Krleža, R. Marinković, A. Šoljan),  knjiga daje medijsku sliku te iste književnosti i ključ razumijevanja njezinih modernih žanrova, diskursa i profesija. I ova je autorova knjiga plod prvenstveno vlastitih istraživanja u projektu Hrvatska književna periodika, koji je ocijenjen fundamentalnim i nezaobilaznim doprinosom našoj znanosti i za kojega je autor nagrađen Državnom nagradom za znanost.

Nakon knjige Autobiografije hrvatskih pisaca (1997), koju je javnost dočekala kao jedinstveni pothvat (M. Jurišić) monumentalnih dimenzija (B. Donat), koja uspostavlja korpus hrvatske autobiografije (A. Zlatar) i koja je izazvala pravu buru u spisateljskim redovima (B. Džebić), autor je pozvao i suvremene pisce da se uključe u projekt Nove autobiografije hrvatskih pisaca. Odazvalo se stotinjak autora iz svih naraštaja – od V. Krmpotić, A. Majetića, L. Bauera i P. Pavličića, preko M. Gavrana, J. Matanović i J. Mlakića do D. Žilić, M. Kolanović i I. Bodrožić Simić. Pod naslovom Iz pr(a)ve ruke nakon prve knjige (2013) druga je izišla pred kraj 2014. s nove 33 autobiografije pisaca rođenih od 1939. do 1951. (Alfa, 2014, str. 490). Ovime se još jednom nudi atraktivno, važno i u mnogome provokativno štivo, koje će sasvim sigurno nadživjeti svoje vrijeme i nalaziti put do publike uvijek željne priča iz prve, po mnogima – prave ruke.

Još je za života Ivana Brlić-Mažuranić (1873. – 1938.) planirala vlastita sabrana djela, a nakon autoričine smrti bilo je nekoliko pokušaja. No, tek nedavno to je uspjelo Ogranku MH u Slav. Brodu koji je taj posao povjerio profesoru Brešiću i njegovim suradnicima. Već kritička redakcija Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića (2010) promijenila je ključ čitanja najpopularnijeg hrvatskog romana, jer je napokon objavljen onakvim kakvim ga je autorica zamislila i rukopisno fiksirala, a ne kako su ga izdavači falsificirali. Isti redaktorski postupak proveden je u cijelome dosad poznatome autoričinu opusu –  u pjesmama i pričama (sv. 1, 2011), romanima (sv. 2, 2010), bajkama i basnama (sv. 3, 2011) i člancima (sv. 4, 2013). Krajem 2014. izišao je i zadnji, 5. svezak. Riječ je o bibliografiji izdanja djela i literature o autorici i njezinu djelu. Knjišku prati računalna e-bibliografija otvorena i dostupna ne samo istraživačima, nego i  cijeloj kulturnoj javnosti.

Najnovija knjiga profesora Brešića pregled je hrvatske književnosti 19. st. koje autor smatra ključnim stoljećem nacionalne moderne povijesti, tj. stoljećem u kojemu su Hrvati postali europskom književnom nacijom. Riječ je o historiografskoj konstrukciji koja polazi ne samo od ideje nacije i ideje književnosti kao strukturirane institucije, nego i od ideje hrvatske književnosti kao relativno čvrste strukture. Glavnu ulogu u njoj imaju žanrovi bahtinovski shvaćeni kao forme koje odgovaraju i reprezentiraju različita područja ljudske djelatnosti. Pregled zato prati žanrovsku sliku hrvatske književnosti ovoga razdoblja, tj. nakon uvodnih poglavlja Što je to hrvatska književnost? i Što je to novija hrvatska književnost? slijedi središnji dio knjige Hrvatska književnost 19. stoljeća koji je  organiziran kroz 10 poglavlja s 8 potpoglavlja: Lirika, Drama, Proza (Novela, Roman, Putopis, Biografija, Autobiografija, Memoari, Esej, Feljton), Kritika, Polemika, Historiografija, Mediji, Institucije, Europski pisci i prevoditelji, Nakladništvo, knjižarstvo i čitatelji. Na kraju je sažetak knjige, i to prema poglavljima, njegov prijevod na engleski, opsežna literatura, također organizirana prema poglavljima knjige, te kazalo pojmova i imena. Osim nekoliko tabela, knjigu prati više stotina ilustracija crno-bijelih i u boji.  Iako je namijenjena u prvome redu studentima književne kroatistike kao jedan od mogućih pristupa studiju novije hrvatske književnosti, dobro će doći svima koje zanimaju počeci moderne hrvatske kulture i njezine literature.