Sažetak

Ružica Pšihistal
Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Kanon hrvatske književnosti (pisane i usmene)

Pojam književnoga kanona vjerojatno je pretežak za ono što bi trebao označavati i uveden je u suvremene teorijske rasprave upravo s ciljem da bude osporen, no njegova veza s kulturnim pamćenjem upozorava da ga ne smijemo prepustiti slučaju. Odmaknemo li se od alternative esencijalizam – konstruktivizam, problem ćemo učiniti vidljivijim preoblikujemo li ga u pitanje: Postoje li u hrvatskoj književnosti tekstovi koji su nam važni i kojima smo dužni posvetiti posebnu institucionalnu brigu? Afirmativan odgovor na to pitanje mogao bi biti podlogom za problemsko propitivanje u nekoliko točaka: 1. Koji folklorni tekstovi imaju formativnu vrijednost za nacionalnu kulturnu zajednicu i pripadaju njezinim identitetnim mjestima; 2. Kako folklorne tekstove, izmještene iz izvornoga konteksta, integrirati u nacionalni književni kanon ne narušivši pritom njegovu sustavnost, ekonomičnost i pristupačnost; 3. Kako kroz spojne okvire sadašnjosti čitati verbalni folklor prošlosti i učiniti ga komunikacijski prisutnim.