Sažetak

Marina Protrka Štimec
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

U obranu kanona: Suvremene obrazovne politike i studij nacionalne filologije

Nacionalna filologija kao grana humanistike ne samo da dijeli njezinu sudbinu već se može čitati i kao simptom ili goruće mjesto njezina propadanja. Niz autora, poput Billa Readingsa ili Gregoryja Jusdanisa, suvremenu krizu književnog kanona razmatraju u kontekstu propasti sveučilišta i slabljenja nacionalne države. Martha C. Nussbaum upozorava da je kriza suvremenog obrazovanja zapravo alarmantnija od one ekonomske, jer humanističke predmete i smjerove izgoni na svoj rub čime oduzima mogućnost razvoja socijalnih vještina i temeljne ljudske suosjećajnosti što podriva temelje demokracije. Autori poput Alana Kirbyja smatraju da je razvoj digitalnih tehnologija, naročito Web 2, presudno odredio ne samo kulturno već i društveno i političko polje u cjelini. Prema njemu digitalni mediji, posebno društvene mreže, stimuliraju razvoj pseudoautizma kojim se pojedinci zatvaraju u privatne svjetove bez mogućnosti razvijanja stvarne socijalne interakcije. S druge strane, zagovornici cyber-kulture mogućnosti digitalnih medija i interaktivnih mreža vide kao oslobođenje od podređenosti linearnoj koncepciji tiska i otvaranju prema neautorskoj, otvorenoj, slikovnoj i dinamičnoj strukturi hiperteksta, a antiesteticizam i krizu kanona kao razvrgavanje sprege između visoke kulture i opresije vladajućeg poretka. U izlaganju ću se osvrnuti na nekoliko mogućih odgovora koji su na ovu temu ponuđeni u kontekstu rasprave o kanonu i, s njom povezane, krize obrazovanja. U kontekstu zajedničke teme skupa povezat ću ih s perspektivom studija nacionalne filologije na suvremenom sveučilištu.