Sažetak

Milovan Tatarin
Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Tekstologija i granice nacionalne filologije

Polazeći od pretpostavke da su granice nacionalne filologije određene potpunim poznavanjem njezina književnoga korpusa, izlaganje bi trebalo na konkretnim primjerima pokazati u kojoj je mjeri dopreporodna dionica hrvatske književnosti dostupna i koliko su vijesti o njoj točne. Premda pomoćna filološka disciplina, tekstologija je prva pretpostavka književnopovijesnog posla, no čini se da je u posljednjih nekoliko desetljeća unekoliko uzmaknula pred različitim interpretacijskim paradigmama, u okviru kojih se tumače kako kanonski tako i manje reprezentativni opusi. Nepostojanje nekoga središnjeg tijela koje bi se sustavno brinulo oko izdanjâ hrvatskih pisaca, dovelo je do toga da je taj posao, s jedne strane, ostavljen na volju pojedincima, koji međutim nisu institucijski poduprti ni prikladno stimulirani, a s druge pak strane, načela na kojima bi trebala počivati moderna kritička izdanja nisu jasno opisana pa se razlikuju od slučaja do slučaja. Nadalje, slabljenje zanimanja za tekstološki rad ima za posljedicu ponavljanje pogrešaka koje se po inerciji prenose u povijesne preglede, enciklopedijske natuknice, monografije i radove o pojedinim piscima. Cilj je izlaganja pokazati da su granice hrvatske filologije još uvijek »otvorene« (nepoznata djela, neobjavljena djela, bio-bibliografske netočnosti), čemu je razlog odsutnost dugoročnije strategije u području tekstologije.