Sažetak

Tatjana Jukić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Hrvatski Hamlet, psihoanaliza socijalizma i povijest književnosti

Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja – i Brešanov komad i Papićev film – pripada među naslove koji su obilježili hrvatsku kulturnu povijest 20. stoljeća u tolikoj mjeri da za nju imaju vrijednost simptoma. To bi ujedno značilo da Shakespeareov Hamlet za tu povijest ima vrijednost simptoma ili čak primjerne priče, onako kako je ima za Marxovu filozofiju i za psihoanalizu (o čemu su, također u drugoj polovici prošloga stoljeća, pisali Jacques Derrida i Jacques Lacan). Polazeći od spomenutih studija Derridaa i Lacana, u svome predavanju želim analizirati rezonanciju koja se među njima uspostavlja, posebno kad se omjere o hrvatskog socijalističkog Hamleta, uz pretpostavku da adekvatan opis socijalizma priziva psihoanalizu, jednako kao što se psihoanaliza ne može adekvatno razumjeti osim uz uvjet stanovite političke logike. Nadalje, razmotrila bih pitanje može li se ta konstelacija uopće analizirati osim uz književnost kao specifičan kritički instrument, što za sobom povlači i sljedeće pitanje: uzme li se u obzir dezintegracija institucije književnosti u 21. stoljeću (dezintegracija književnosti kao institucije), ne znači li to da nam psihoanaliza, socijalizam i 20. stoljeće postaju kritički nedostupni? Također, ne znači li to da bi u 21. stoljeću povijesti književnosti mogla pripasti uloga koju je u dvadesetome odigrala književna teorija?