Sažetak

Zrinka Jelaska
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Naučljivost i svrhovitost u ovladavanju hrvatskim standardnim jezikom: od teorijskih postavki do primijenjenih izazova

Proučavanje i bavljenje hrvatskim standardnim jezikom od trenutaka njegova začinjanja, u obliku pismenosti na štokavskoj osnovici koja je supostojala s drugim hrvatskim književnim idiomima, sve do njegova današnjega i budućega  života jedan je od stožernih kroatističkih zadataka. Kako je on, uslijed veličine i burne povijesti hrvatskoga naroda i ostalih naroda s kojima je dijelio istu zemlju i države, bio različitije opisivan, propisivan i prepoznavan nego gotovo svi ostali europski jezici, kroatisti nisu imali lak zadatak ni prije, ni danas. Kao jedno od najvažnijih sredstava hrvatskoga identiteta hrvatski je jezik dobio relativnu slobodu potpunoga razvoja u vrijeme kada su pojmovi identiteta, naroda ili nacije te samoga standardnoga jezika postajali sve relativniji u mnogim etabliranim i moćnijim filologijama, u vrijeme kada su pojave opće i medijske globalizacije počele bitno utjecati na jezično primanje i proizvodnju. Sloboda je došla neduga nakon svjesnoga odabira čakavskih i kajkavskih utjecaja na normiranje zajedničkoga idioma koje je dotada bilo umanjivano. Stoga su neka od današnjih bitnih pitanja poput fonemskoga i prozodemskoga sastava standardnoga jezika u prihvaćenoj normi trajno ostavljana po strani, bar teorijski, iako su primijenjenolingvistički postupci pokazivali neizrečeni teorijski okvir. U ovomu će se radu na primjeru hrvatskih fonoloških jedinica: nepčanih slivenika te zaudarnoga tona kao razlikovnoga naglasnoga obilježja razmotriti doseg izravno i neizravno kodificirane norme. Budući da je svrha standardnoga jezika ravnopravno sporazumijevanje jedne jezične zajednice koja govori različitim idiomima, on mora biti naučljiv da bi njime svi mogli vladati. Standardni se idiom u svakomu jeziku, tako i u hrvatskomu, razlikuje  od ostalih idioma po svojoj naučljivost i mogućnosti da se njime ovlada obrazovanjem – ostali su idiomi samo usvojivi. Fonološka je sastavnica odabrana kao primjer zbog postojanja osjetljivoga razdoblja u ovladavanju izgovorom te bitne fonološke uloge opismenjavanja i pisanja u poimanju fonoloških jedinica. Pristup poučavanju prednepčanih i nepčanih slivenika kao različitih fonema te tzv. uzlaznih naglasaka u cijelomu obrazovnomu sustavu, u programima i jezičnim priručnicima, pokazatelj je stvarne prihvaćenosti kodificirane norme, lakše uočljiv nego što su to govorna proizvodnja ili primanje. Spoznaje proizašle iz kroatistici srodnih znanstvenih disciplina, poput opće lingvistike, psiholingvistike, posebno razvojne i obrazovne, sociolingvistike, psihologije, pedagogije, interdisciplinarnih područja ovladavanja inim jezicima (jer je standardni idiom u okviru okomite višejezičnosti ini idiom) i kognitivne znanosti, mogu i objasniti i predvidjeti neke od pojava u ovladavanju hrvatskim standardnim jezikom, njegovu poučavanju, učenju i služenju.