Sažetak

Vlado Pandžić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Studij kroatistike i školski (nastavni) predmet Hrvatski jezik u ozračju suvremenih kurikulskih teorija

Pozornost je u ovome radu poglavito usmjerena na doglednu budućnost studija kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojem je glavnina nastavnika (učitelja, profesora) hrvatskoga jezika stekla nastavničke kompetencije (1875. – 2015.). Nakon što su jezgrovito istaknute njihove neprijeporne zasluge za očuvanje, njegovanje i učenje hrvatskoga jezika, razmatrane su mogućnosti: ustroja nastavničkog studija kroatistike  i programskoga usustavljivanja osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga nastavnog predmeta Hrvatski jezik u ozračju suvremenih kurikulskih teorija. Utjecale su već odlučno na Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće i srednjoškolsko obrazovanje koji je uzakonjen u Hrvatskom saboru (2010.), a potrebno ga je iznijansirano razraditi u programima svih nastavnih predmeta. Vrlo je važna uloga i nezaobilazna obveza studija kroatistike u ostvarivanju te povijesne hrvatske prosvjetne povelje. Istodobno se s oblikovanjem nastavnih programa za predmet Hrvatski jezik očekuje i prilagodba nastavničkog studija kroatistike koju nameću životne i društvene (državne)  okolnosti. Studij kroatistike u ozračju poticajnih kurikulskih teorija zasigurno će pridonijeti izvršenju zadaća i ciljeva nacionalnih odgojnih i obrazovnih nastojanja kojima je ‒ hrvatski kao nastavni jezik ‒ polazište ili preduvjet za svladavanje školskih obveza. Premda su nametljive promidžbe različitih teorija primjene kurikula, ovdje ni jednoj nije predano prvenstvo, zato što je glavni smisao većine suvremenih kurikulskih teorija ‒ ostavljanje stvaralačke slobode svakom nastavniku.