Sažetak

Tanja Kuštović
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Suvremena  tekstološka proučavanja  glagoljičnih  tekstova

U prošlosti su proučavanja glagoljičnih tekstova počivala na dvama segmentima: transliteraciji iz glagoljice na latinicu ili ćirilicu, čime se tekst učinio dostupnim većem broju čitatelja i stručnjaka, te na jezičnoj analizi. Jezična analiza uglavnom se odnosila na fonološku i morfološku analizu, pri čemu se pokušalo na pojedinačnom tekstu odrediti koje su fonološke i morfološke razlike u odnosu staroslavenski jezik, te se utvrđivalo što je u tekstovima starije, a što mlađe.

Suvremena tekstološka proučavanja glagoljičnih tekstova počivaju na već postavljenim temeljima, ali se pri analizi u obzir uzimaju i drugi tekstovi – bilo glagoljični, bilo ćirilični – što su neposredno prethodili nastanku teksta koji se proučava te su mogli jezično utjecati na sam tekst.

U izlaganju će se pokazati kako su provedena suvremena tekstološka proučavanja glagoljičnog teksta na primjeru Hruackog misala (1531) Šimuna Kožičića Benje  i paralelnih misala: Prvotiska misala (1483), Senjskog misala (1494) i Misala Pavla Modrušanina (1528) te će se ukazati na probleme s kojima se proučavatelji jezika tih starih tekstova susreću.