Sažetak

Davor Dukić
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Problemi proučavanja i sintetske deskripcije međurazdoblja (1790.–1835.) hrvatske književne kulture

Makroperiodizacija hrvatske književnosti obuhvaća tri velika razdoblja: srednji vijek, rani novi vijek i moderno doba. Ovaj prilog problematizira dugi prijelaz između drugog i trećeg razdoblja. Premda se rani novi vijek u povijesti hrvatske književnosti obično aproksimativno određuje rasponom „od 16. do 18. stoljeća“, njegove se granice šire u oba smjera: i u posljednja desetljeća 15. stoljeća (Šiško i Džore), i u prva desetljeća 19 stoljeća, sve do početka Ilirskog pokreta. U književnoj historiografiji osobito se problematičnim pokazuje vrijeme od smrti Josipa II, tj. kraja jozefinizma, do pokretanja Novina i Danice. To razdoblje „uoči preporoda“ ne može se poopćiti jedinstvenom stilsko-periodizacijskom oznakom, ono još nema historiografsku sintezu, a i inače se može smatrati relativno slabo proučenim razdobljem hrvatske književnosti. U prilogu će se ukratko istaknuti najvažnije književne pojave i procesi tog međurazdoblja (odjeci Francuske revolucije, Kraljski Dalmatin i liberalni diskurs napoleonske/francuske vlasti; kalendari i pučka književnost; kajkavska drama, slavonska franjevačka drama, rana svjetovna proza) te uputiti na probleme njihova proučavanja i sintetske deskripcije. Poetički i funkcijski disparatna književna produkcija međurazdoblja opire se poetološko-estetičkoj segregaciji lijepe književnosti koja će i u primjeni na preporodno razdoblje prouzročiti brojne književnohistoriografske lakune i distorzije.