Sažetak

Davor Beganović
Sveučilište u Konstanzu

Filologija i politika iznova. Aktualnost ideja Svetozara Petrovića u promijenjenom kontekstu

Svetozar se Petrović problematikom odnosa filologije i povijesti književnosti sukcesivno bavio još od samog početka svog bogatog znanstvenog djelovanja. No to je pitanje osobitu virulenciju steklo u turbulentnim šezdesetim godinama prošloga stoljeća. Petrovićev esej Stanovište sadašnjosti i stanovište prošlosti u historiji književnosti, sa znakovitim podnaslovom Prilog utvrđivanju granice među filologijom i politikom, s izvjesnošću se može tumačiti kao gotovo alegorijski odgovor na izazov što ga je pred znanost o književnosti postavila Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. Braneći znanstvenu filološku poziciju u sporu potaknutom praktičko-političkim pitanjima, Petrović se zalaže za racionalnost struke kojoj savjetuje da ostane u okvirima onoga čime se doista treba baviti, a ne da zauzima navijačku poziciju slijedeći pragmu svakodnevne politike. Kolikogod se činila apolitičnom, ta je pozicija sve prije nego takva. Upravo se pozivanjem na racionalni dijalog zauzima politički stav par excellence kojim se pokušava na sintetički način spriječiti tzv. presizanje, točnije aproprijacija autora i autorica, koje je i danas središnji problem u diskusijama oko konstituiranja nacionalnih kanona. U svojemu ću izlaganju pokušati pokazati aktualnost Petrovićevih tadašnjih teza postavljajući ih u okvir suvremene znanosti o književnosti koja nacionalne književnosti i njihovu povijest promatra prije kao shared, entangled ili connected nego kao izdvojene i u sebi autonomne entitete. U tome su smislu sporovi unutar hrvatske znanosti o književnosti, čiji su paradigmatički primjeri različiti pristupi nacionalnim književnostima što ih njeguju Vladimir Biti s jedne i, npr., Krešimir Nemec s druge strane svojevrstan nastavak sukoba Svetozara Petrovića s pozitivističkim povjesničarima književnosti iz šezdesetih i sedamdesetih.