Srdačno vas pozivamo na znanstveni skup Romantizam Stanka Vraza koji će se u organizaciji Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Pučkog otvorenog učilišta Samobor održati 6. lipnja od 9 sati u Galeriji Prica u Samoboru.
U antibiografskom zahvatu kojim se u središte pozornosti postavlja književni tekst ovaj znanstveni skup okuplja znanstvenike iz Hrvatske i Slovenije koji će tumačiti književno djelo Stanka Vraza u kontekstu poetike romantizma. Kao jedan od najznačajnijih „ilirskih“ pjesnika Vraz svoja ostvarenja kreira kao izraz prepoznatljivog romantičarskog manirizma i inventivnosti (Slamnig). Taj je njegov „romantički amalgam“ (Milanja) vidljiv podjednako u izvornim ostvarenjima (zbirke Đulabije, Glasi iz dubrave žeravinske, Gusle i tambura), u prijevodima i prilagodbama kanonskih pisaca slavenskih i drugih svjetskih književnosti, kao i u kritičkom i uredničkom radu. U oblikovanju stihova, ciklusa i pjesničkih zbirki Vraz polazi od prepoznatljivih motiva, referenci i citata, u formama od soneta do krakovjaka i orijentalnih gazela s kojima na inventivan način stvara novi autorski tekst. Njegove su upotrebe pjesničkih motiva i oblika obilježene citatima, direktnim preuzimanjem ili aluzijama na tekstove klasika ili suvremenika: Mickiewicza, Prešerna, Uhlanda… s kojima često započinje svoj tekst da bi se na koncu odvojio od preuzete sheme ostvarujući „neuvijenu, naravnu emocionalnost, intenzivnu slikovnost bez nijansi“ (Slamnig).
Svojim umjetničkim, kritičkim i uredničkim radom posvećenim oblikovanju književnosti koja će svojom snagom i izražajnošću stajati uz bok drevnim uzorima i slavnim suvremenicima Stanko Vraz se i danas može smatrati ne samo klasikom, nego i mjerom posvećenosti književnosti, umjetnosti temeljnog ljudskog sredstva izražavanje i spoznaje – jezika. Status poezije u romantizmu, ideja o prevlasti pjevanja nad poviješću izražena Byronovom mišlju da junaci postoje samo zato da bi ih bardovi opjevavali svoj je odjek našla u pozivu Pavla Štosa „Što su djedi gvožđem bili, to su perom sad unuci!“ a jasno uobličenje u književnom, kritičkom, uredničkom i polemičkom radu Stanka Vraza.