Prof. dr. sc. Tvrtko Vuković

, 01/4092-088

Vrijeme primanja: utorak nakon nastave, B125.

Biografija

Rođen je u Slavonskom Brodu 1969. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je studij kroatistike. Na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zaposlio se kao asistent na Katedri za noviju hrvatsku književnost 2000. Doktorski rad pod naslovom Modeli prikazivanja kvorumaškoga pjesništva: Subjekt, svijet, tekst kao interpretativno iskustvoobranio je 2004. te je stekao akademski stupanj doktora znanosti. U suradničko zvanje višeg asistenta izabran je 2005. Od 2005. do 2007. radio je kao viši lektor i predavač za hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu Sorbona u Parizu. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2008, u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora 2013, a u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 2019. Radove je izlagao na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima i skupovima s međunarodnim sudjelovanjem. Kao gost predavao je na Sveučilištu Adam Mickiewicz u Poznanju, Šleskom sveučilištu u Katovicama, Jagelonskom sveučilištu u Krakovu, Masarykovom sveučilištu u Brnu. Bio je pozvani predavač na seminarima Zagrebačke slavističke škole 2009, 2010, 2011 i 2012, 2016, 2018. Surađivao je pri izradi Leksikona hrvatskih pisaca,Leksikona hrvatske književnosti – djelate Enciklopedije hrvatske književnostii Leksikona Antuna Gustava Matoša Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Radio je kao istraživač na znanstvenim projektima Modeli hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća,Hrvatsko pjesništvo od romantizma do postmodernizma i Odnos kultura-društvo u hrvatskoj modernizaciji. Bio je voditelj znanstvenog projekta Hrvatsko pjesništvo od romantizma do postmodernizma, istraživačkog sveučilišnog projeka Nenormalni u hrvatskoj kulturi i književnosti na prijelazu 19. i 20. stoljeća, voditelj književnog smjera Poslijediplomskoga sveučilišnoga doktorskog studija kroatistike, predstojnik Katedre za noviju hrvatsku književnost, voditelj Zagrebačke slavističke škole u dva mandata. Bio je također predsjednik Goranova proljeća, središnje nacionalne pjesničke manifestacije. Objavio je četiri samostalne znanstvene knjige, priredio je i uredio desetak znanstvenih zbornika i pjesničkih panorama, suautor je školskih udžbenika i kritičkih izdanja djela kanonskih autora. Trenutno je zamjenik voditelja poslijediplomskoga sveučilišnog studija Hrvatska filologija u interkulturnome kontekstute urednik teorijske edicije Drugi smjer u izdavačkoj kući Meandar. Znanstvene i stručne članke te recenzije redovito objavljuje u periodici. Područja užeg znanstvenog interesa su mu teorija lirike, psihoanaliza, odnos modernističke književnosti i i kulture 19. stoljeća te politika književnosti.  

Knjige:

• Svi kvorumaši znaju da nisu kvorumaši. Aporije reprezentacije u kvorumaškome pjesništvu, Disput, Zagreb 2005, str. 283.
• Ljubi Žižeka svoga! Je li teorijska subverzija zapravo kapitalistička perverzija i druge neodumice o etičko-političkom čudovištu Žižekove misli, Meandar, Zagreb 2009, str. 91.
• Bajke i basne. Sabrana djela Ivane Brlić-Mažuranić. Kritičko izdanje, [Supriređivač: Ivana Žužul], Ogranak Matice hrvatske Slavonski Brod, Slavonski Brod 2011, str. 511.
• Tko je u razredu ugasio svjetlo? Predrasude, stranputice i moguće promjene u poučavanju i proučavanju lirike na primjerima Cesarićevih pjesama Voćka poslije kiše iPjesma mrtvog pjesnika, Meandar, Zagreb 2012, str. 167.
• Na kraju pjesme. Studije o modernoj hrvatskoj lirici i njezinim politikama. Meandar, Zagreb 2018, str. 322.