Rođen je 25. travnja 1927. u Senju, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Akad. god. 1948/49. upisao se na Filozofski fakultet u Zagrebu (VIII. grupa: za narodni jezik i književnost). Diplomirao je 1953. Iste je godine izabran za asistenta u Akademijinu Institutu za jezik. Godine 1956. prelazi kao asistent na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Od 1961. do 1963. bio je lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Varšavi. Doktorat filoloških znanosti stekao je 1962. na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1964. izabran je za docenta, 1969. za izvanrednoga profesora, a 1975. za redovitoga sveučilišnoga profesora. Od 1965. do umirovljenja 1992. godine bio je šef Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika. Kao profesor dijalektologije i povijesti hrvatskoga jezika predavao je niz godina na Filološkom fakultetu u Osijeku i na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Sudjelovao je na mnogim domaćim i međunarodnim slavističkim i onomastičkim znanstvenim skupovima i kongresima. Bio je dugogodišnji član Međunarodnoga komiteta za onomastičke znanosti u Leuvenu, član Međunarodnoga komiteta za fonetiku i fonologiju slavenskih jezika u Moskvi i predsjednik Međuakademijskoga odbora za onomastiku (Zagreb). Godine 1977. izabran je za izvanrednoga, a 1986. za redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1985. do 1991. obavljao je dužnost tajnika Akademijina Razreda za filološke znanosti. Od 1991. do 1997. bio je glavni tajnik Akademije, a od 1998. do 2003. obavljao je dužnost potpredsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2010. obavljao je dužnost predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Godine 1995. dodijeljen mu je počasni doktorat Sveučilišta u Rijeci, a 1997. počasni doktorat Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku. Bio je glavni urednik ili suurednik nekoliko časopisa i edicija, kao Bilten Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta, Bulletin scientifique, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, Hrvatski dijalektološki zbornik, Jezik, Stari pisci hrvatski, Djela Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Pavlinski zbornik, Senjski glagoljaški krug 1248.–1508., Cithara octochorda. Kao glavni tajnik Akademije bio je urednik Ljetopisa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (1992–1998), a kao potpredsjednik Spomenica: 140 godina Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Urednik je lingvističke struke u Hrvatskom biografskom leksikonu te suurednik Rječnika hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića i Sabranih djela Marka Marulića. Do umirovljenja 1992. godine vodio je kao glavni istraživač u Zavodu za lingvistiku Filozofskoga fakulteta znanstveni projekt: Proučavanje hrvatskoga književnoga jezika. Sada vodi kao glavni istaživač znanstveni projekt: Istraživanje hrvatskih dijalekata u Zavodu za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Objavio je sam ili u suautorstvu a) znanstvene monografije: Današnji senjski govor, Fonološki razvoj hrvatskoga jezika, Čakavsko narječje, Antun Mažuranić, Azbukoprotres Save Mrkalja, Križanićeva hrvatska gramatika, Zakon trsatski, Povijest hrvatskoga književnoga jezika (3 hrvatska izdanja, jedno englesko i jedno njemačko), Hrvatski jezik u Hrvatskom saboru (hrvatsko i englesko izdanje), Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića; b) 4 kompjutorske konkordancije djela hrvatskih pisaca; c) 6 rječnika: hrvatsko-engleski, hrvatsko-francuski, Hrvatski čestotni rječnik, Rječnik Marulićeve Judite, Slownik polsko-chorwacki, Senjski rječnik; d) kritička izdanja dvaju Marulićevih djela (Judita i Naslidovanje); e) priručnik Hrvatski pravopis: (do sada 8 izdanja); priručnik Hrvatski školski pravopis (do sada 3 izdanja); f) Povijesna fonologija hrvatskoga jezika; g) oko 270 znanstvenih i stručnih rasprava i članaka iz područja hrvatske i slavenske filologije i lingvistike u preko 60 domaćih i stranih časopisa.
Zvonimir Junković, hrvatski jezikoslovac (Zagreb, 15. VII. 1929). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao kroatistiku 1953. i doktorirao 1968. disertacijom Jezik Antuna Vramca. Sveučilišnu karijeru započeo je u Zagrebu, a nastavio 1963. u Nici, u Francuskoj. – Nevelikim znanstvenim opusom Junković je ostavio u kroatistici velik trag. Uveo je nove lingvističke metode u istraživanje dijalektološke i povijesnojezične problematike. Njegovo je dijakronijsko tumačenje podrijetla kajkavskoga narječja općeprihvaćeno. Objavljena disertacija Jezik Antuna Vramca i podrijetlo kajkavskoga dijalekta: dijakronijska rasprava (1972) višeslojna je i po zaključcima dalekosežna. Izgradivši vlastitu metodu, Junković je uspio rekonstruirati ne samo Vramčev jezik nego i kajkavski jezični sustav XVI. st., naglasni sustav od praslavenskoga do osnovnoga kajkavskoga, te utemeljenim znanstvenim argumentima protumačiti odnose unutar zapadnoga južnoslavenskoga prajezika i genezu kajkavskoga narječja te dokazati da ono potječe iz iste matice kao i čakavsko i štokavsko narječje. Dijalektološke je teme razrađivao i u drugim radovima (Srodstvo i srodnost u dijalektologiji – Parenté et affinité en dialectologie, 1977; Dioba kajkavskih govora: porodice, tipovi i savezi, 1982), a zaokupljala su ga i fonološka, posebice akcentološka pitanja. Surađivao je u mnogim časopisima. Bio je član uredništva Jezika.“
Rođen je 25. siječnja 1897. u Brusju na otoku Hvaru, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je polazio u Hvaru, Zadru i Dubrovniku. Maturirao je u Dubrovniku 1917. Diplomirao je hrvatski jezik i staroklasičnu arheologiju 1921. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1921. do 1946. službovao je kao gimnazijski profesor uglavnom u Sisku, a kraće je vrijeme radio u Srijemskoj Mitrovici i u Petrinji. Doktorirao je 1937. na Filozofskom fakultetu u Beogradu disertacijom Čakavski dijalekat ostrva Hvara (objavljena 1935. u časopisu Južnoslovenski filolog i 1937. samostalno). Postavljen je 1946. za docenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje postaje predstojnikom Katedre za hrvatski jezik sa staroslavenskim. 1950. osamostalio je Katedru za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika. Izvanredni je profesor postao 1949, a redoviti profesor 1955. Bio je dekan (1956–1957) i prodekan (1957–1958) Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Od 1958. do 1965. bio je direktor Instituta za jezik JAZU. Umirovljen je 31. kolovoza 1965. Nakon umirovljenja bio je tri godine gost profesor na Slavističkom institutu Sveučilišta u Kölnu. Dopisnim članom JAZU postao je 1955. a redovitim 1961. Bio je predsjednikom mnogih strukovnih tijela i urednikom četiriju znanstvenih publikacija – Akademijinih izdanja Građe za povijest književnosti hrvatske, Hrvatskoga dijalektološkog zbornika,čiji je osnivač (1956) i Filologije, čiji je suosnivač (1957)te Jezika, časopisa Hrvatskoga filološkog društva. Za svoj znanstveni i nastavni rad 1969. dobio je plaketu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u povodu 300. godišnjice Zagrebačkog sveučilišta. 1970. dobio je republičku nagradu “Božidar Adžija” za životno djelo. Preminuo je 29. studenoga 1970. u Zagrebu. Od 15. do 17. svibnja 2008. održan je XI. znanstveni skup o hrvatskim dijalektima gdje je jedan tematski blok bio posvećen akademiku Mati Hrasti o 110. godišnjici rođenja.
Rođen je 20. rujna 1940. u Zagrebu. U rodnom je gradu maturirao i diplomirao hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti kao jednopredmetnu grupu na Filozofskom fakultetu Sveučilišta. Nakon završetka studija izabran je 1965. za znanstvenog asistenta na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika. Višim znanstvenim asistentom postao je 1998., a docentom 2000. Magistrirao je 1982., a doktorirao 1996. s temama iz Krležine kajkavštine.
Rođen je 18. rujna 1932. u Ravnoj Gori. Osnovnu školu i niže razrede gimnazije završio je u Požegi, više razrede gimnazije u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao studijske grupe: VIII. (Narodni jezik i književnost) i IX. (Ruski jezik i književnost). Od 1956. do 1960. bio korektor, potom lektor u Izdavačkom poduzeću Školska knjiga u Zagrebu. Potkraj 1960. izabran je za asistenta na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. 1965. promoviran je u doktora filoloških znanosti na temelju disertacije Jezik Antuna Kanižlića. 1968. postaje docent, 1974. izvanredni profesor, 1978. redoviti profesor. Više je godina predavao na pedagoškim fakultetima u Rijeci i Osijeku. Od 1976. do 1978. prodekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Lektor hrvatskoga jezika: 1962/1963. u Kölnu, 1963/1964. i 1964/1965. u Rennesu, 1969. u Mannheimu. Gost profesor: 1972/1973. u Kölnu, 1990. u Zürichu. Od 1992. do 1999. predstojnik Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika. 1. listopada 1999. umirovljen. 1972. pomoćnik direktora Zagrebačke slavističke škole; u toj je školi više godina bio predavač i lektor. Od 1981. do 1983. predsjednik Hrvatskoga filološkog društva. Sudjelovao je na više od stotinu znanstvenih skupova. 1989. dobio je nagradu "Božidar Adžija" za značajnu znanstvenu djelatnost u oblasti društveno-humanističkih znanosti u području hrvatske leksikografije. Rad u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti: 1977. član suradnik, 1986. izvanredni član, 1991. redoviti član. Od 1997. tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU. Ostale dužnosti u HAZU: voditelj istrazivačkog projekta Proučavanje povijesti hrvatskoga književnog jezika; glavni urednik Dopuna Akademijina rječnika; urednik IV. knjige projekta Hrvatska i Europa. Rad u Matici hrvatskoj: izvršni urednik biblioteke Stoljeća hrvatske kniiževnosti.