,

Životopis

Zrinka Jelaska (r. Babić) rođena je 18. svibnja 1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i jezičnu gimnaziju; jedno je polugodište 1967/1968. polazila u Kölnu (Mädchen-Gymnasium). Na zagrebačkome Filozofskome fakultetu diplomirala je jugoslavistiku i fonetiku (1979), magistrirala (Generativni prikaz prozodema plodnih glagola hrvatskoga književnoga jezika, 1984) i doktorirala (Poredbeni prikaz glasovne strukture hrvatskoga jezika, 1997). Radila kao profesorica hrvatskoga u zagrebačkoj XV. gimnaziji (Matematičko-informatički obrazovni centar, MIOC, 1981/1982), potom kao asistent na Odsjeku na fonetiku (1983) i Centru za strane jezike i probleme govora Filozofskoga fakulteta (1984), najzad na Katedri za hrvatski standardni jezik Odsjeka za kroatistiku: asistentica (1990), viša asistentica (1997), docentica (1999), izvanredna profesorica (2006), redovita profesorica (2010), redovita profesorica u trajnome zvanju (2016). Umirovljena 2024.

Stručno se usavršavala na brojnim znanstvenim skupovima, radionicama i stručnim boravcima u Hrvatskoj i inozemstvu (Austrija, Australija, Češka, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Japan, Mađarska, Njemačka, Rumunjska, Sjedinjene Američke Države, Španjolska). Lingvistička predavanja pohađala na četirima američkim sveučilištima: Sveučilište Connecticut i MIT (1981/1982), Sveučilište Michigan u Ann Arboru (1986/87), Sveučilište Stanford (1987).

Od 1993. voditeljica je Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture Sveučilišta u Zagrebu, koja se organizira u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika; pri toj se školi za različite razine poznavanja hrvatskoga jezika organiziraju ljetna i zimska škola hrvatskoga jezika i kulture, jesenski i proljetni tečajevi, individualni tečajevi te e-nastava na prvome e-tečaju hrvatskoga kao inoga jezika. Od 2013. voditeljica je doktorskoga studija Glotodidaktike. G. 2022. voditeljica je Zagrebačke slavističke škole. Na matičnome je Fakultetu tri godine bila prodekanica za znanost i međunarodnu suradnju (2009–2012). Sudjelovala je u organizaciji mnogih znanstvenih skupova, bila članica uredništva znanstvenih časopisa, pokrenula je i uređivala znanstveni časopis Lahor (2005–2014), pokrenula i uređuje jezikoslovnu biblioteku Kroatini pri Hrvatskome filološkome društvu, kojemu je predsjednica 1993–1998. Održala brojna popularizacijska predavanja, sudjelovala u mnogim kurikulskim radnim skupinama.

Osnovna su joj područja znanstvenog istraživanja fonetika i fonologija, morfologija, hrvatski kao ini jezik, leksikologija i leksikografija te prijevodi Biblije. Vodila je nekoliko kompetitivnih znanstvenih projekata. Objavila je nekoliko knjiga, mnoštvo znanstvenih i stručnih radova te brojne priručnike i dvojezične rječnike za učenje hrvatskoga kao inoga jezika.

Predavala na matičnome Fakultetu te kao gostujuća predavačica na sveučilištima u Hrvatskoj i inozemstvu (SAD, Njemačka, Bosna i Hercegovina, Ukrajina).

Odabrana bibliografija

• Generativni opis konjugacijskih oblika, Zagreb, 1991.
• Fonetika i fonologija hrvatskoga jezika, udžbenik, Zagreb, 1995.
• Fonološki opisi hrvatskoga jezika: Glasovi, slogovi, naglasci, Zagreb, 2004.
• Hrvatski kao drugi i strani jezik (s M. Bošnjak, L. Cvikić, G. Hržica, I. Kusinom, J. Novak-Milić, N. Opačić), Zagreb, 2005.
• Basic Croatian Grammar: Sounds, Forms, Word Classes, Zagreb, 2015.

* Iscrpna bibliografija Zrinke Jelaska do 2022. dostupna je u zborniku Riječi o riječi i Riječi (ur. Ivan Marković, Iva Nazalević Čučević, Igor Marko Gligorić), Zagreb, Disput, 2022.

Životopis

Rođena 1952. u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirala južnoslavenske jezike i književnosti, francuski i engleski jezik. Na matičnome fakultetu magistrirala (1979) i doktorirala (1984) s temama iz lingvistike teksta.

Od 1979. do 1987. na Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik, potom u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, od 1992. na sveučilištu u Lilleu (Francuska).

Bavi se teorijom teksta te preplitanjem jezika, povijesti i osobnoga iskustva pojedinca. Objavljuje na hrvatskom, engleskom i francuskom. Između ostaloga objavila je knjige Uvod u lingvistiku teksta (Zagreb, 1987) i Otisak priče. Intertekstualno proučavanje autobiografije (Zagreb, 1992) te nekoliko desetaka članaka u jezikoslovnoj periodici.

Životopis

Rođen 17. svibnja 1963. u Zagrebu, gdje se i školovao. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti, paralelno studirao ruski i engleski jezik. Magistrirao na matičnome fakultetu iz područja filologije. Od 1991. do 2000. znanstveni novak i asistent na Katedri za hrvatski standardni jezik.

Pisac nekoliko desetaka znanstvenih i stručnih radova, s prilozima često sudjelovao u radijskim i televizijskim emisijama, suautor savjetničke knjige Govorimo hrvatski (Zagreb, 1997), »Plavoga« savjetnika (Zagreb, 1999), pisac nekoliko školskih udžbenika (sa Zoricom Lugarić).

Gost predavač na sveučilištima Sorbonne (Pariz), Columbia University (New York), Jagiellonsko sveučilište (Kraków).

Od 2000. u diplomaciji, između ostaloga veleposlanik Republike Hrvatske u Poljskoj, Rusiji, Kini, Indoneziji.

Djelomična bibliografija dostupna je ovdje.

Životopis

Rođen 29. studenoga 1925. u Oriovcu. Osnovnu školu pohađao u Oriovcu, gimnaziju u Slavonskome Brodu, Osijeku i Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1955. diplomirao narodni jezik i književnost (A), ruski jezik i književnost (B) te njemački jezik (C-predmet). Od 1955. asistent na Katedri za hrvatski književni jezik (danas Katedra za hrvatski standardni jezik). Doktorirao 1962. disertacijom Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku. Na matičnome fakultetu docent (1963), izvanredni (1970) i redoviti profesor (1975). Umirovljen 1991.

Od 1977. član suradnik JAZU, od 1986. izvanredni član, od 1991. redoviti član HAZU.

Desetljećima urednik i glavni urednik časopisa Jezik (1963–2005), član Matice hrvatske, član Hrvatskoga filološkoga društva. Od 1993. do 1997. zastupnik u Županijskome domu Sabora RH izabran u Brodsko-posavskoj županiji.

Potpuna Babićeva bibliografija obaseže više od tisuću bibliografskih jedinica. Među njima se ističu ponajprije Tvorba riječi u hrvatskome književnom jeziku (1986), temeljni hrvatski derivatološki priručnik, potom Pregled gramatike hrvatskosrpskoga jezika (sa Stjepkom Težakom, 1966), Hrvatski pravopis (»Londonac«, s Božidarom Finkom i Milanom Mogušem, 1971), poglavlje Oblici u Gramatici HAZU (sa Slavkom Pavešićem i Stjepkom Težakom, 1991) te lingvistički leksikon Jezik (1963). Sve te knjige doživjele su brojna izdanja.

Sudjelovao na mnogim znanstvenim skupovima i slavističkim kongresima u zemlji i inozemstvu. Nagrađen najvišim znanstvenim i državnim nagradama.

Preminuo u Zagrebu 27. kolovoza 2021.

Odabrana bibliografija

• Jezik. Školski leksikon, Zagreb, 1963. (više izdanja)
• Pregled gramatike hrvatskosrpskog jezika za osnovne i druge škole (sa Stjepkom Težakom), Zagreb, ¹1966, Pregled gramatike hrvatskoga književnog jezika (sa Stjepkom Težakom), Zagreb, ⁶1973, Gramatika hrvatskoga jezika (sa Stjepkom Težakom), Zagreb, ⁷1992. (više kasnijih izdanja)
• Hrvatski pravopis (s Milanom Mogušem i Božidarom Finkom), Zagreb, 1971. (»za internu uporabu«), London, 1972, Zagreb, 1990. (više kasnijih izdanja)
• Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb, ¹1986, ²1991, ³2002.
• Hrvatski jezik u političkom vrtlogu, Zagreb, 1990.
• Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Nacrti za gramatiku (s Milanom Mogušem, Ivom Škarićem, Daliborom Brozovićem, Slavkom Pavešićem i Stjepkom Težakom), Zagreb, 1991.
• Hrvatska jezikoslovna čitanka, Zagreb, 1990.
• Tisućljetni jezik naš hrvatski, Zagreb, 1991.
• Hrvatski jučer i danas, Zagreb, 1995.
• Hrvatski politički vicevi, Zagreb, 1995.
• Sročnost u hrvatskome književnome jeziku, Zagreb, 1998.
• Hrvatska jezikoslovna prenja, Zagreb, 2001.
• Hrvanja hrvatskoga, Zagreb, 2004.
• Hrvatski školski pravopis (s Milanom Mogušem i Sandom Ham), Zagreb, 2005.
• Temelji hrvatskomu pravopisu, Zagreb, 2005.
• Glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika (s Ivom Škarićem, Daliborom Brozovićem i Stjepkom Težakom), Zagreb, 2007.
• Rječnik kratica (s Milenom Žic-Fuchs, Vlatkom Brozom i Sanjom Fulgosi), Zagreb, 2007.
• Hrvatski jezik slavonskih pisaca, Slavonski Brod, 2009.
• Hrvatski pravopis (s Milanom Mogušem), Zagreb, 2010.
• Na Božjim putovima, autobiografska proza, Zagreb, 2023.

* Opsežniji prikaz života i znanstvene djelatnosti Stjepana Babića dala je Sanda Ham u Analima Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Osijek, 27 (2011), 97–125.

Životopis

Rođen 17. kolovoza 1947. u Kotor Varošu u Bosni i Hercegovini. Franjevačku klasičnu gimnaziju pohađao u Visokom. Studij jugoslavenskih jezika i književnosti te komparativne književnosti završio 1973. Od jeseni 1974. na Katedri za hrvatski standardni jezik, najprije lektor, zatim asistent (1980), docent (1984), izvanredni profesor (1990) i redoviti profesor (1996). Umirovljen 2017. Od 2018. professor emeritus. Od 2022. član Akademije nauka i umjetnosti BiH.

Magistrirao radom Koordinacija u hrvatskom književnom jeziku (1978), doktorirao disertacijom Sintaktička jukstapozicija u hrvatskom književnom jeziku (1982).

Predavao najčešće hrvatsku sintaksu i poglavlja iz povijesti hrvatskoga standardnoga jezika. Predavao na poslijediplomskim studijima kroatistike u Zagrebu, Rijeci i Osijeku te na poslijediplomskim studijima lingvistike u Zagrebu i Sarajevu.

Od 1984. do 1986. lektor na Sveučilištu u Bochumu (Njemačka). Držao raznovrsna predavanja na sveučilištima u Oslu, Aarhusu, Leipzigu, Berlinu, Parizu, Beču, Grazu, Klagenfurtu, Trstu, Budimpešti, Szombathelyu, Pečuhu, Ljubljani, Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Beogradu, Novom Sadu, Cetinju i drugdje.

Sudjelovao je na veliku broju znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.

Član je Međunarodnoga slavističkog komiteta, Hrvatskoga filološkog društva, Matice hrvatske, HKD Napredak i Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije – Visoko.

Tematske su cjeline njegove znanstvene djelatnosti sintaksa hrvatskoga standardnog jezika, povijest hrvatskoga jezika i jezikoslovlja, jezik franjevaca Bosne Srebrene, normativistička problematika i stilistika.

Objavio dosada dvadesetak autorskih knjiga te nekoliko stotina raznolikih znanstvenih i stručnih radova. Veći je broj knjiga uredio ili priredio za tisak.

Odabrana bibliografija

• Koordinacija u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb, 1984.
• August Musić, Zagreb, 1989.
• Hrvatska skladnja. Rasprave iz sintakse hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, ¹1993, ²2002.
• Kronika hrvatskoga jezikoslovlja, Zagreb, 1993.
• Adolfo Veber Tkalčević, Zagreb, 1993.
• Sintaksa hrvatskoga jezika i povijest hrvatskoga jezika u XIX. stoljeću, udžbenik i vježbenica za 3. razred gimnazije, Zagreb, 1995.
• Turopoljski vjekopisi (suautor), Velika Gorica, 1996.
• Jezikoslovna sporenja, Zagreb, 1997.
• Lingvistički komentari, Rijeka, 1997.
• Hrvatski jezik 3, udžbenik i vježbenica za 3. razred gimnazije, Zagreb, 1998. (više izdanja)
• Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, Zagreb, 2000.
• Druga hrvatska skladnja. Sintaktičke rasprave, Zagreb, 2001.
• Hrvatski enciklopedijski rječnik (s Vladimirom Anićem, Dunjom Brozović Rončević, Ivom Goldsteinom, Slavkom Goldsteinom, Ljiljanom Jojić i Rankom Matasovićem), Zagreb, 2002.
• Jezik i beletristika, Zagreb, ¹2003, ²2005.
• Priručnik za nastavnike uz udžbenike hrvatskoga jezika za gimnazije (s Josipom Silićem, Markom Samardžijom i Marinom Čubrić), Zagreb, 2004.
• Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta (s Josipom Silićem), Zagreb, ¹2005, ²2007.
• Filološki vjekopisi, Zagreb, 2007.
• Sučeljavanja. Polemički dueli oko hrvatskoga jezika i pravopisa, Zagreb, 2008.
• Franjevačko spisateljstvo na hrvatskome jeziku, Zagreb, 2008.
• Ogledi o jezičnoj pravilnosti, Zagreb, 2010.
• Gramatička značenja, Zagreb, 2013.
• Gramatika u riječima i riječi u gramatici, Zagreb, 2016.
• Bosna franciscana i hrvatski jezik, Zagreb, 2021.
• Gramatičke graničnosti, Zagreb, 2021.
• Jezičnopovijesni ogledi (s Ladom Badurina), Zagreb, 2022.

* Iscrpna bibliografija Ive Pranjkovića do 2010. dostupna je u zborniku Jezična skladanja (ur. Lada Badurina i Vine Mihaljević), Zagreb, Udruga đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko, 2010. te na internetskim stranicama Hrvatske znanstvene bibliografije.

Životopis

Rođen 2. rujna 1947. u Vođincima kod Vinkovaca. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1971. diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti (A) i filozofiju (B-predmet). Magistrirao 1977. radom Jezik i stil pripovjedne proze Ive Kozarčanina, doktorirao 1986. disertacijom Valentnost glagola u suvremenom hrvatskom književnom jeziku.

Od 1971. profesor pripravnik na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Od 1973. asistent pri Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik Odsjeka za jugoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (danas Katedra za hrvatski standardni jezik Odsjeka za kroatistiku). Potom znanstveni asistent (1980), docent (1988), izvanredni profesor (1992), redoviti profesor (1998), redoviti profesor u trajnome zvanju (2002). Umirovljen 2016. Od 2018. redoviti član HAZU.

Predstojnik Katedre za hrvatski standardni jezik 1992–2006. Pročelnik Odsjeka za kroatistiku 1996–1998. Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2001–2002.

Gost lektor (1977–1978, 1978–1979) i gost docent na Sveučilištu u Kölnu (1986–1987, 1987–1988). Gost profesor na Visokoj pedagoškoj školi D. Berzsenyia u Szombathelyu (1996), na Sveučilištu u Mostaru (1995–2003) i na Sveučilištu u Pečuhu (2004). Gost predavač na sveučilištima u Budimpešti, Katowicama, Ljubljani, Poznańu, Warszawi i Skopju. Sudionik brojnih znanstvenih skupova, između ostaloga međunarodnih slavističkih kongresa u Bratislavi (1993), Krakówu (1998), Ljubljani (2003) i u Ohridu (2008), hrvatskih slavističkih kongresa u Puli (1995), Osijeku (1998), Zadru (2002) i Varaždinu (2006). Član Međunarodne komisije za slavenske književne/standardne jezike (od 1995) i Međunarodnoga slavističkog komiteta (od 2008).

Predavao najčešće leksikologiju i leksikografiju te poglavlja iz povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Izrazito zauzet oživljavanjem filološke baštine i manje poznatih filologa te skrblju za hrvatski jezik izvan Hrvatske.

Preminuo u Zaprešiću 19. veljače 2019.

Odabrana bibliografija

• Ljudevit Jonke, Zagreb, 1990.
• Filološki portreti, Zaprešić, 1993.
• Jezični purizam u NDH. Jezični savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik (prir. Marko Samardžija), Zagreb, 1993.
• Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 1993.
• Leksikologija s poviješću hrvatskoga jezika, udžbenik za 4. razred gimnazije, Zagreb, 1995.
• Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 1997.
• Hrvatski jezik 4, udžbenik za 4. razred gimnazije, Zagreb, 1998. (više izdanja)
• Vatroslav Rožić, Barbarizmi u hrvatskom jeziku (prir. Marko Samardžija), Zagreb, 1998.
• Norme i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika (prir. Marko Samardžija), Zagreb, 1999.
• Jezikoslovni razgovori, Vinkovci, 2000.
• Ivan Broz, Filološke sitnice i pabirci (prir. Marko Samardžija), Zagreb, 2000.
• Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti (s Antom Selakom), Zagreb, 2001.
• Ivan Broz – Tomo Maretić – Vatroslav Rožić – Milan Rešetar – Antun Radić – Nikola Andrić – Dragutin Boranić, Jezikoslovne rasprave i članci (prir. Marko Samardžija), Stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb, 2001.
• Nekoć i nedavno. Odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnog jezika, Rijeka, 2002.
• Piščev izbor, Zagreb, 2003.
• Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika, drugo, prošireno izdanje, Zagreb, 2004.
• Marijan Stojković, Hrvatske jezične i pravopisne dvojbe (prir. Marko Samardžija), Zagreb, 2005.
• Hrvatski kao povijesni jezik, Zaprešić, 2006.
• Dani Julija Benešića II. (ur. Mato Batorović i Marko Samardžija), Ilok, 2006.
• Adolf Bratoljub Klaić, Bizovačko narječje (prir. Marko Samardžija), Bizovac, 2007.
• Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 2008.
• Donjosutlanski kajkavski ikavci (prir. Marko Samardžija), Brdovec, 2008.
• Dani Julija Benešića III. (ur. Mato Batorović i Marko Samardžija), Ilok, 2008.
• Devet iločkih priopćenja i jedno warszawsko, Ilok, 2010.
• Hrvatski jezik i pravopis. Od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918.–1941.), Zagreb, 2012.
• Hrvatski jezik u stoljeću velikih promjena. Od Joakima Stullija do pobjede vukovaca, Zaprešić, 2014.
• Ivan Broz, Hrvatski pravopis (prir. Marko Samardžija), Zagreb, 2014.
• Antun Šimčik, Jezične bilješke (prir. Marko Samardžija), Zagreb, 2015.
• Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik, Zagreb, 2015.
• Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. 1967.–2017. Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja (prir. Marko Samardžija), Zagreb, 2017.
• Kroatistički portreti i za(o)kreti, Zagreb, 2019.
• Hrvatska leksikografija. Od početaka do kraja XX. stoljeća, Zagreb, 2019.
• Jezik i stil pripovjedne proze Ive Kozarčanina, Zagreb, 2020.

* Bibliografija Marka Samardžije do 2007. dostupna je u knjizi Godine i plodine (ur. Sanja Slukan – Martina Horvat – Tatjana Pišković), Zagreb, Pergamena, 2007.

Životopis

Rođen 7. siječnja 1931. u Zenici u BiH. Osnovnu i srednju školu pohađa u Zenici. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao (1954) te doktorirao disertacijom Jezik i stil Matoševe pripovjedačke proze (1967). Godine 1956. asistent na Katedri za suvremeni hrvatski jezik, 1968. docent, 1974. izvanredni profesor. Nakon umirovljenja Ljudevita Jonkea predstojnik Katedre (1973–1975). Još kao asistent vodio je stilističke vježbe, iz kojih je u akademskoj godini 1968–1969. izrastao predmet Stilistika, a 1975. utemeljena zasebna Katedra za stilistiku, na kojoj će Pranjić 1982. postati redoviti profesor, 2001. professor emeritus i biti joj predstojnikom do umirovljenja 2001.

Gostovao je na tridesetak europskih i sjevernoameričkih sveučilišta. Gostujući predavač na Kalifornijskome sveučilištu Berkeley (1968–1969) i na Sveučilištu u Amsterdamu (1976–1977, 1992–1993). Član uredništava časopisa Umjetnost riječi i Govor te urednik u Enciklopedije Jugoslavije. S Aleksandrom Flakerom uredio četiri opsežna zbornika o hrvatskoj književnosti i njezinu mjestu u europskome kontekstu.

Utemeljitelj hrvatske lingvostilistike. Znan kao pisac i predavač osebujna, ludična i stilemima obremenjena jezika. Prevodio s ruskoga (A. P. Čehov, L. N. Tolstoj, Ana Karenjina), engleskoga i francuskoga. Objavljivao u znanstvenim i kulturnim časopisima, između ostaloga u časopisu 15 dana piše u poznatoj rubrici »Razgovori o jeziku« (1962–1964).

Preminuo u Zagrebu 8. svibnja 2015.

Odabrana bibliografija

• Audio-vizualni tečaj hrvatskosrpskog jezika (s Ljudevitom Jonkeom i Emom Leskovar), Zagreb, 1962. (s LP-pločama, više kasnijih izdanja)
• Jezik i stil Matoševe pripovjedačke proze, Rad JAZU, Zagreb, 361 (1971), 29–194.
• Jezik i književno djelo, Zagreb, ¹1968, ²1973, Beograd, ³1985.
• Hrvatska književnost u evropskom kontekstu (ur. Aleksandar Flaker i Krunoslav Pranjić), Zagreb, 1978.
• Jezikom i stilom kroza književnost, Zagreb, ¹1986, ²1991.
• Iz-Bo-sne k Europi, Zagreb, ¹1998, ²2006.
• O Krležinu stilu & koje o čem još, Zagreb, 2002.
• Izabrani stilistički spisi (prir. Đurđica Garvanović-Porobija), Zagreb, 2018.

* Iscrpna bibliografija Krunoslava Pranjića do 2002. dostupna je u zborniku Važno je imati stila (ur. Krešimir Bagić), Zagreb, Disput, 2002, bibliografiju sastavila Marina Protrka.

Životopis

Rođen 29. srpnja 1907. u Karlovcu. Klasičnu gimnaziju završio u Karlovcu. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao historiju južnoslavenske književnosti (A), hrvatski jezik sa staroslavenskim (B) i narodnu historiju, ruski i latinski (C-predmet) (1929). Od 1930. do 1932. studij slavistike i bohemistike na Karlovu sveučilištu u Pragu. Gimnazijski profesor na Sušaku (1933–1940) i na V. realnoj gimnaziji u Zagrebu (1940–1941).

Asistent Stjepanu Ivšiću pri Katedri za slavensku filologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1942). Doktorirao disertacijom Dikcionar Karlovčanina Adama Patačića (1944). Lektor i predavač češkoga jezika i književnosti (1947–1948). Predavač suvremenoga hrvatskoga književnog jezika (1949), docent (1950) i prvi voditelj novoosnovane Katedre za suvremeni hrvatski književni jezik (danas Katedra za hrvatski standardni jezik), potom izvanredni (1955) i redoviti profesor (1960). Umirovljen 1973.

Jedan od suosnivača Hrvatskoga filološkog društva (1950), urednik časopisa Jezik (1952–1970). Dopisni (1958) i pravi (1963) član JAZU, 1963–1965. dekan Filozofskoga fakulteta, 1965–1971. direktor Instituta za jezik JAZU, 1960–1962. potpredsjednik, a 1970–1971. zadnji predsjednik Matice hrvatske prije njezina ukinuća.

Gostujući profesor na Sveučilištu u Kölnu (1964–1965, 1968, 1973).

Posebno obradio zagrebačku filološku školu, A. Vebera Tkalčevića, B. Šuleka, uveo osnovne standardološke termine praškoga jezikoslovnoga kruga. Golema prevoditeljskoga rada (K. Čapek, J. Hašek, I. Olbracht, J. Neruda, B. Němcová, J. Wolker i dr.).

Nagrađen brojnim nagradama i odlikovanjima. Aktivan u jezičnopolitičkim zbivanjima, sudionik novosadskoga sastanka (1954), ustrajan polemičar s njegovim naopakim tumačenjima. Promicatelj jezične kulture, pisac popularne jezičnosavjetničke rubrike u Telegramu (1961–1965). Suautor Pravopisa MH i MS (1960), urednik Rječnika MH i MS (1967) i Rječnika JAZU, suradnik u enciklopedijama.

Preminuo u Zagrebu 15. ožujka 1979.

Odabrana bibliografija

• Dikcionar Adama Patačića, Zagreb, 1949.
• Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika (izradila Pravopisna komisija, stilizaciju teksta dali Ljudevit Jonke i Mihailo Stevanović), Zagreb – Novi Sad, 1960.
• Audio-vizualni tečaj hrvatskosrpskog jezika (s Krunoslavom Pranjićem i Emom Leskovar), Zagreb, 1962. (s LP-pločama, više kasnijih izdanja)
• Književni jezik u teoriji i praksi, Zagreb, ¹1964, ²1965.
• Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća, Zagreb, 1971.
• Hrvatski književni jezik danas, Zagreb, 1971.
• O hrvatskome jeziku. U Telegramu od 1960. do 1968. (prir. Ivan Marković), Zagreb, 2005.
• Rasprave i članci (prir. Ivo Pranjković), Zagreb, 2015.
• Suvremeni naš književni jezik. Prema predavanjima prof. dr. Ljudevita Jonkea 1956. sastavio stud. fil. Danijel Alerić (prir. Ivan Marković), Zagreb, 2023.

* Bibliografija Ljudevita Jonkea dostupna je u knjizi O hrvatskome jeziku. U Telegramu od 1960. do 1968. (prir. Ivan Marković), Zagreb, Pergamena, 2005.