Studij › Opće obavijesti
26. 6. 2017.

O plagiranju – upute za studente

Ovim dokumentom želimo studentice i studente upoznati s pojmom plagiranja na elementarnoj razini kako bi se takva praksa u potpunosti eliminirala prilikom pisanja seminarskih i diplomskih radova na studiju kroatistike i drugih studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Molimo sve studentice i studente da prije izrade seminarskih i diplomskih radova pažljivo pročitaju ovaj dokument s obzirom na to da prema plagiranju nastavnice i nastavnici Odsjeka za kroatistiku zajedničkom odlukom imaju stav nultog stupnja tolerancije, a nepridržavanje etike citiranja u akademskom pisanju u što spadaju znanstveni radovi, seminarski radovi i ostali oblici stručnog pisanja bit će sankcionirano.

Prema rječničkoj natuknici Hrvatskog enciklopedijskog rječnika, plagijat jest "književno, znanstveno ili drugo djelo nastalo prepisivanjem u cjelini, u bitnim ili u prepoznatljivim dijelovima i prisvajanjem tuđega rada uloženog u to djelo" (Anić i dr. 2004: 43). Plagiranje se smatra "najvećim profesionalnim grijehom" u akademskom pisanju (usp. Jović: 5) i za one "koje žive od ideja", prema Dejanu Joviću (ibid): "(..) takva se krađa ne razlikuje, recimo, od krađe automobila onima koji žive od proizvodnje i prodaje automobila". Štoviše, plagiranje, nije samo moralni prekršaj, već se njime dovodi u pitanje smisao akademskog rada i "negira njegova bit" (ibid). Iz tog razloga za svakoga tko se koristi plagiranjem postoji moralna, ali i kaznena odgovornost u obliku članka 37., stavka 2, točke 2. i 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (usp. Gačić 2012: 30). Moralna odgovornost vezana za prekršaj plagiranja, ne odnosi se samo na pisani tekst, već i na izgovorene ideje, primjerice predavanja i izlaganja na kojima se izlažu originalne analize, ali ih predavači ili izlagači još nisu objavili (usp. Jović: 5).

Jedini mogući "lijek" protiv plagiranja, jest citiranje izvedeno prema pravilima akademskog pisma.

Kako navodi Dubravka Oraić Tolić (2011: 439): "Pravilnim citiranjem štitimo se od nesvjesne ili svjesne krađe. Onako kako citiramo druge možemo očekivati da će i drugi citirati nas. Navodni znakovi oko tuđih riječi najbolja su zaštita od plagijata – etički condition sine qua non znanstvenog rada."

Citiranje tuđih misli u vlastitom radu može biti izravno citiranje s navodnim znakovima ili izdvajanjem citiranog teksta u zaseban odlomak i uvlačenjem tog odlomka prema desnom rubu stranice u slučaju da je citirani tekst dulji od tri do pet redaka.[1] Prilikom citiranja obavezno se treba navesti uputa na izvor citata bilo da se citiranje provodi u samome tekstu (Harvardski stil citiranja) ili u bilješkama koje mogu stajati pod tekstom ili na kraju teksta (Oxfordski stil citiranja). U prvom tipu citiranja iza citata se otvara zagrada u kojoj se nalazi prezime autora teksta, godina korištenog izdanja i broj stranice na kojoj se citat nalazi dok je u popisu literature potrebno navesti punu bibliografsku jedinicu literature. U drugom tipu citiranja bilješke pod tekstom ili na kraju teksta upućuju na literaturu pomoću punih ili skraćenih bibliografskih podataka (vidi Oraić Tolić 2011: 450). Citiranje tuđih ideja beziznimno se odnosi na sve konzultirane tekstove što uključuje i navođenje nekih općih činjenica preuzetih iz enciklopedijskih priručnika. U tom slučaju se kao autor teksta navodi autor članka enciklopedijske natuknice ili urednik izdanja (kada nije naveden autor pojedine natuknice).

Prilikom sažimanja ili parafraziranja tuđih tekstova, tuđe misli se ne prenose od riječi do riječi kao citati, već je njihov sadržaj prepričan i oblikovan vlastitim riječima. Kako ističe Dubravka Oraić Tolić (2011: 446): "Parafraziranje je najosjetljivije mjesto u argumentaciji: tu je najlakše prijeći granice tuđega teksta i skliznuti u plagijat." Kako bi se izbjegla navedena opasnost, Oraić Tolić navodi sljedeća osnovna pravila ispravnoga parafraziranja (ibid: 444):

[t]uđe se riječi potpuno zamjenjuju vlastitima; točno se prenosi smisao tuđe ideje; parafraze se ne obilježuju navodnicima kao citati jer ne prenose doslovno tuđe riječi, ali se opskrbljuju bibliografskim podatcima u citatnicama, ovisno o tome koji ste citatni stil odabrali, Oxfordski ili Harvardski […]; citatnice u parafrazama dolaze na kraju rečenice; pri tome se razlikuje ugradba fusnota od ugradbe tekstova. Fusnote u parafrazama dolaze na kraju rečenice iza točke […], a tekstnote prije točke […].

Pri parafraziranju tuđeg teksta također se treba voditi računa o poštivanju autorskog integriteta. Uzimanje dijelova teksta iz tuđeg teksta tako da se naprave samo "kozmetičke promjene" prema Miguelu Roigu nije parafraziranje, već plagijat (vidi Roig 2015: 7–8). Stoga vezano za parafraziranje, taj najosjetljiviji dio referiranja na tuđe misli, ovdje donosimo primjer ispravnog i neispravnog parafraziranja preuzet iz knjige Akademsko pismo Dubravke Oraić Tolić. U davanju primjera za korektnu i nekorektnu parafrazu Oraić Tolić se poslužila sljedećim odlomkom teksta Josipa Užarevića iz njegove rasprave "Znanost o književnosti i teorija interpretacije" objavljenog u njegovoj knjizi Između tropa i priče: Rasprave i ogledi o hrvatskoj književnosti i književnoj znanosti, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2002.:

Škrebov primjer dobro pokazuje u kolikoj je mjeri interpretacija (bila) kamen smutnje za književnu znanost. (…) Kada bi se skupili i sortirali svi Škrebovi termini i "termini", pokazalo bi se da bi se oni, u najmanju ruku, mogli svrstati u dvije skupine. Jednu bi sačinjavali nazivi vezani za pojedine "škole", "pravce", "metodologije" ili "paradigme" 20. stoljeća (formalizam, strukturalizam, marksizam, teorija recepcije, semiotika, teorija informacije), a u drugu bi upao (vjerojatno neosvješćivan) splet pojmova iz tradicionalne – u prvome redu devetnaestostoljetne – kritike, psihologije i estetike ("sklad", "ljepota", "osjećaj", "doživljaj", "dojam", "jasnoća", "umjetnička struktura", "lirski izražaj", "intenzivnost" i sl.). (Užarević 2002: 127–128)

Prema Oraić Tolić (2011: 446), korektna parafraza Užarevićeva citata s fusnotom bi izgledala ovako:

Kao što je primijetio Josip Užarević, u diskursu Zdenka Škreba znakovito se miješaju dvije skupine termina: jedni koji pripadaju književnomu znanju 19. stoljeća i drugi koji pripadaju teorijama 20. stoljeća iz doba formalizma, strukturalizma i semiotike. [3]

Fusnota 3: Užarević, Između tropa i priče: Rasprave i ogledi o hrvatskoj književnosti i književnoj znanosti, Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2002, str. 128.

Parafraza navedenog citata Josipa Užarevića s tekstnotom bi na kraju citiranog dijela teksta umjesto bilješke imala podatak o autoru teksta, godini izdanja i broju stranice napisan u zagradi na sljedeći način: (Užarević 2002: 128).

Nekorektan primjer parafraziranja spomenutog teksta prema Oraić Tolić (ibid: 447)[2] izgledao bi ovako:

U kolikoj je mjeri za Zagrebačku stilističku školu interpretacija bila kamen kušnje, najbolje se vidi iz Škrebova primjera. Ako sortiramo sve Škrebove termine, vidjet ćemo da se oni mogu svrstati u dvije skupine…(Užarević 2002: 128).

Navedena je parafraza prema Oraić Tolić nekorektna zato jer se preuzimaju autorove riječi i sintagme kao da pripadaju autoru parafraze, a ne autoru samog teksta koji se parafrazira. Tu je zapravo riječ o simulaciji parafraze.

U tekstovima vezanima za problem plagiranja, često se navodi i problem autoplagijata (usp. Roig 2015: 16). Roig tako navodi kako autoplagijat jest vrlo problematičan i složen pojam, postavljajući retoričko pitanje kako je uopće moguće "ukrasti" ideju od samog sebe. No, u slučaju autoplagiranja radi se zapravo o namjernom prešućivanju da su određene ideje ili cijeli tekst već ranije objavljeni ili u slučaju seminarskog rada već bili prezentirani na nekom drugom kolegiju i kod drugog profesora. U tom slučaju potrebno je jasno navesti gdje i kada su spomenute ideje već bile prezentirane i zatražiti dozvolu profesora da se već postojeće istraživanje nadopuni i proširi u sklopu nove obaveze na drugom kolegiju.

Uz ove osnovne upute o tome što jest plagiranje i kako ga izbjeći, studentice i studenti dobrodošli su konzultirati i drugu stručnu literaturu o akademskom pismu kako bi se još detaljnije mogli uvesti u ovaj problem i izbjeći nepravilno i nekorektno navođenje tuđih misli i ideja.

Literatura

Bilješke

[1] Za detaljnije upute o načinima citiranja studenti trebaju konzultirati pravila za izradu diplomskog rada dostupnima na web stranici Odsjeka za kroatistiku i ostalu stručnu literaturu koja detaljno objašnjava načine i pravila ispravnog citiranja npr. Oraić Tolić, 2011; Janović, 2013 i dr.

[2] Sva isticanja u parafrazi originalno pripadaju Dubravki Oraić Tolić.

Tekst sastavila: doc. dr. sc. Maša Kolanović