Novosti › Vijesti i zbivanja
1. 3. 2017.

Informacije o kolegiju na Akademiji dramske umjetnosti

U tekućem semestru doc. dr. sc. Nataša Govedić s Akademije dramske umjetnosti održavat će kolegij Teorije proizvodnje: Shakespeareova dramaturgija, konstrukcija svjetova i topika. Budući da je hrvatska knjževnost duboko prožeta šekspirijanskim intertekstom, nositeljica kolegija pokušava u nastavu uključiti što raznovrsniju grupu pohađatelja. Kolegij će se održavati ponedjeljkom od 12:30 do 13:00 u Frankopanskoj 22 i u rad se mogu uključiti zainteresirani studenti kroatistike. U nastavku obavijesti slijede informacije prof. Govedić.

Što je potrebno da nešto bude književni svijet, a ne samo skup likova na lokaciji?

Shakespeareova heterocosmica čini se plodnim predloškom za razmišljanje o poetikama fikcionalnih prostora. Posebno je postkolonijalna teorija istražila geografsku imaginaciju Shakespeareovih komada, baveći se i divljinom njegovih šumskih gajeva (u kojima spolna anatomija prestaje biti sudbinsko pitanje, umjesto toga pretvarajući scensko zelenilo u kabinet rodnih presvlačenja) i otocima na kojima je moguće sresti Kalibane i Ariele, točnije rečenopoljuljudske, poluživotinjske, polubožanske - robove, baš i historijama u kojima je geopolitička zemlja ponovno i ponovno komadana i raskomadana, svakako i Hamletovim beskonačnim unutarnjim prostorima kao protuteži klaustrofobiji Hamletove političke države.

Zanimat će nas kako se prostor teksta gradi svoj svijet te kako se usijeca, zrcali ili razilazi s prostorom kazališne, filmske i teorijske izvedbe te kakve sve dramaturgije jezičnog, filozofskog i socijalnog markiranja izvedbenih teritorija rabe Shakespeareovi komadi. Dakle ne samo pitanja u kakvom je odnosu Fryev koncept Shakespeareova „zelenog svijeta romanse“ i njezine naglašene civiliziranosti nasuprot deromantizirane divljine Kralja Leara ili šume kao poprišta nasilja u Titu Androniku, nego i kakva je dramaturgija  metateatralnosti (ovdje shvaćene kao „mjesto unutar mjesta“) u Shakespeareaovu opusu. Čak su i greške u Shakespeareovoj geografiji izrazito produktivne: ako je Češka na moru prepisana je iz onodobnih Atlasa, možda i samu kartografiju treba vrednovati kao diciplinu imaginiranja, a ne (samo) opisivanja svijeta.

Ali što je uopće potrebno da bi neka literarna zbilja imala obilježlje prepoznatljivog, dorađenog, dalje prenosivog fikcijskog svijeta? Zašto se nekim svjetovima neprestano vraćamo, nadopisujući ih i iznova nadograđujući (kako umjetničkim, tako i analitičkim interepretacijama)? Kakvi su, retorikom Nelsona Goodmana, načini izrade imaginarnih heteronomnih zona?

Rječnik kolegija obuhvaćat će pojmove kao apsorbcija, imerzija, auralizacija, konzistentnost, dijegeza, utopija, atopija, akronija, distopija, invencija, narativni i dramski gestalt, kreacija i subkreacija, transnarativni karakteri itd.