Sažetak

Ivan Marković
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Filološka slijepa pjega zvana grafem

Grafem i graf (ili slovo) toliko su uobičajeni termini da se – kako s takvima obično biva – uzimlju samorazumljivo i na ostvaraj u hrvatskoj abecedi redovito primjenjuju neprikladno, što je lako pokazati ako se samo malko zagrebe ispod površine njihovih opisa, primjerice samo ako se zapitamo koliko je u hrvatskoj sintagmi lijepa djeva slovâ, a koliko grafemâ i što nam o tome kažu temeljni hrvatski priručnici. Dvojbeno je međutim je li ih na pravi način opisala i temeljna opća grafološka i fonološka literatura, što na sasvim osobit način dolazi do izražaja pri pokušaju njihova zapisa, za koji nema ustaljene, konvencionalizirane znanstvene notacije (kao što primjerice postoji ustaljena notacija fona i fonema, morfa i morfema, oblika riječi i leksema). Izlaganje će stoga pokušati razvidjeti što to grafem uopće jest, odnosno predložiti kako bi ga valjalo pojmiti – kao jedinicu alfabetske grafije – da bi se njegovi ostvaraji u pojedinoj grafiji – slova – mogli valjano opisati, osobito u hrvatskoj grafiji. Sve to pokušat će se povezati s temeljnim pojmovima i terminima fonologije i morfologije (fonem, fon, alofon, morfem, morf, alomorf, amalgamirani morf, prazni morf, sinkretizam), koji nam u razradi odnosa grafema s jedne i grafa, alografa, digrafa, trigrafa s druge nisu samo dobrodošli nego i nužni. Najzad predložit će se poboljšanja u opisu hrvatske abecede (koliko ona grafema ima, koliko ima grafova i koji je njihov katalog) te posebna, praktična notacija za grafem, koja će se osloniti na postojeću nepreciznu pomoću izlomljenih zagrada.