Sažetak

Dušan Marinković
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Hrvatska književna historiografija i književni rad Srba u Hrvatskoj

U svome bih se izlaganju bavio statusom književnog rada Srba u Hrvatskoj, koji je doživio jedan određeni oblik stigmatizirane i ignorirane afirmacije posljednjih dvadesetih godina, jer su se stekli, neovisno o brojnim objektivnim historijskim razlozima, elementarni/minimalni preduvjeti za sve razgovjetnije prezentiranje i koliko-toliko ostvareno proučavanje te velike i raznolike, a u ogromnom vremenskom periodu zapostavljene, minimalizirane i svjesno prešućivane građe. (U ovom radu neće se govoriti kompleksnije o usmenoj književnoj tradiciji koja se može sagledati kao usmena književna tradicija Srba u Hrvatskoj.) Iako će se ponuditi odgovor o tom konceptualiziranom zaboravu na književni i kulturni rad  Srba u Hrvatskoj u dijakronijskoj perspektivi, ipak je interes usmjeren na opis načina kako je hrvatska književna historiografija sagledavala tu djelatnost i kako ju je konceptualizirala, od protomodernističkih i modernističkih koncepcija do onih  za koje bismo rekli u okviru zadatih recentnih strujanja historijskog vremena da su obilježene tranzicijskim i globalističkim projekcijama.